Marketing
ljetno čudo za zimu
Petrica je sjedio u sjeni ispred Kazališne kavane i uživao u pogledu na trg ispred Kazališta. Dnevna jara je popustila, a s obronaka Zagrebačke gore obrušavao se povjetarac koji je razgonio posljednje ostatke sparine. Spokojstvo mu naruši velika Jasna koja egzaltirano iskoči iza ugla iz Masarikove:
- Tu si! Upravo sam tebe htjela vidjeti! Prijepodne sam se vratila iz Indije! - Petrici se odmah smuči pri pomisli kakva vrućina mora da je tek ondje, u Indiji. - Bila sam kod Sai Babe! - Petrica se trgne i zgrči kao da ga je ošinula snopom kopriva. - Znam da ti ne vjeruješ u tu duhovnost, ali mislila sam na tebe i svakako sam ti htjela nešto donijeti. Evo! - Ona pljusne nekakav zamotuljak na stol. - Pijesak! Sai Babin pijesak! Za tebe!
Pola sata kasnije Petrica je sjedio ponovo sam i s gnušanjem gledao zamotuljak na sredini stola kojega mu je bilo gadljivo dotaknuti. Što da uradi s tom budalaštinom? Najradije bi da ga nije ni vidio, ali ovako, ne može ga tek tako baciti. Ipak ga je žena nosila preko pola svijeta upravo za njega, želeći mu po svom sudu sve najbolje, nadajući se da će ga čudesni pijesak možda prosvijetliti ili tako što. Pa to je ipak dirljivo. No da stavi zamotuljak u džep i ponese ga kući osjećao bi se kao zadnja budala samo odlažući problem kako se riješiti poklona. Povjerio je dilemu Ripu koji je prolazio, pa na kratko sjeo uz njegov stol.
- Vidio sam na sajtu Indian skeptik klipić kako Sai Baba izvlači taj pijesak iz rukava. Zabranjuje snimanje, ali netko ga je ipak uspio poskrivečki snimiti. U klipiću je i dio usporenog ponavljanja. Lijepo se vidi kako izvlači pijesak iz rukava kao mađioničar na seoskom vašaru. Pokazali su taj film i nekim njegovim sljedbenicima i što misliš kako su oni reagirali? Iako je sve bjelodano da ne može biti očitije, oni tvrde da je posrijedi montaža. Dakle, ako ne vjeruješ Sai Babi, sve ti je jasno, ali ako vjeruješ da je moguće da neki bradonja u plahti materijalizira pijesak iz ničega, onda ne vjeruješ onome što vidiš. Oni vjeruje jer vide da stvara pijesak iz ničega, ali ne vjeruju ako vide da ih vuče za nos, a ni ne pada im na pamet - zašto "materijalizira" upravo pijesak? Ako može pijesak, mogao bi i bilo što drugo. Što odmah ne materijalizira dijamante, pa bi riješio mnoštvo svjetskih problema? Zašto ne materijalizira barem zrna kukuruza, pa bi nahranio barem gladne u svom selu? Očigledno, pijesak je jedino čega u stvarnosti ima za bacanje.
- Dobro, dobro… - mrmljao je Petrica. - Ali sve to ne rješava moj problem…
- Znam! - uzvikne Rip. - Trebao bih kasnije svratiti do Vesne, one iz Školske knjige. Ona je udarena Indijom. Ima sve Šive i Rame izvješene po stanu. Odnijeti ću njoj. Ona će se sigurno obradovati.
- Odlično! - usaglasi se Petrica i znakovima pokaže Ripu da ukloni zamotuljak s vidika. Tako ga se riješio, a da ga nije ni dotaknuo.
Vesna je zaista cijenila poklon, ali se nije naročito obradovala jer je već imala svoj Sai Babin pijesak u staklenci na posebnom mjestu među fotografijama raznih gurua i istočnjačkih božanstava na malom oltaru u uglu sobe. Što će joj dva pijeska kada je već jedan tako moćan da je više nego dovoljan?
Oko ponoći Zima se vratio u svoju jazbinu u Brozovoj. Dan je bio tako smušen i iscrpljujući i djelovao nedovršeno, a bilo je izgledno da se više ništa nema dogoditi, da se osjećao kao lav zatjeran u tijesni kavez. Već ujutro, kada je pogledao sanjaricu, što je bilo prvo što je radio svako jutro, pa i kasnije kada je konzultirao horoskop, vidio je da će dan biti nedefiniran. Da barem ima Sai Babin pijesak! To bi možda uravnotežilo zbivanja i dalo smisao.
Iznenada je na prozor zakucao kasni gost. To je bila Vesna koja je donijela stranice s probnim otiscima. Evo, donijela sam ti i poseban poklon, znam da ćeš ti to znati cijeniti…
Sai Babin pijesak! Odakle ti?
Zima nije mogao vjerovati. Upravo to je cijeli dan želio! I onda - na kraju dana - pijesak je našao put do njega! Čudo! Sai Baba je znao zašto je dao pijesak velikoj Jasni, znao je da će ga ona dati Petrici, a taj bezbožnik će ga nužno proslijediti dalje, nije slučajno naišao upravo Rip koji je išao Vesni, a Vesna je znala kome je pijesak najpotrebniji. Nije slučajno Zima cijeli dan bio kao na iglama, točno od kada je pijesak stigao u Zagreb!¨Sai Baba je stvarno svemoguć: on je stvorio taj pijesak upravo za Zimu, iako ga uopće ne pozna, znajući koliko će ga usrećiti.
Pijesak je pohranjen na posebno mjesto usred sveg drugog smeća i Zima je te večeri blaženo zaspao.
Post je objavljen 22.06.2007. u 11:45 sati.