Marketing
It's over
Gotovo je…. Nisam niti svjesna da više nikad neću kročiti tamo… U staru OŠ Samobor… Da više neću vrijeme provoditi sa starim prijateljima i da se nikad više neću živcirat zbog Božičke…. Nisam mislila da će biti tako teško… U školi je vrhunac dosegla pjesma «Kad se prijatelji rastaju» Svi su zagrljeni plesali i plakali…. Da i ja sam plakala… Nevjerojatno mi je da više neću sjediti u klupi s Jess i pričat o slatkim dečkima…. Čak se i jedan dečko skoro rasplakao za kojeg nikad nebi rekla da bi se mogo za tak nekaj rasplakat… Bilo je lijepo…. Zadnji trenuci u našoj staroj školi su bili najbolji… Sve do onog trenutka kad… Morala sam i to jednom… Kročila sam van… Prekoračila sam prag škole zauvijek… Za mene su ta vrata od sada zauvijek zatvorena… 8.a više nema…. Nema razreda koji je tijekom te 4 godine napravio toliko gluposti da smo postali najpoznatiji razred na školi… S vremenom ćemo i mi početi blijedjeti… I nitko nas više neće spominjati…. Zaboravit će se svaka uspomena na nas…. Bit ćemo samo generacija 06/07, samo imena na papiru na koja više nitko neće obraćati pažnju… Bit ćemo zaboravljeni… Zauvijek… Ali svi, baš svi članovi 8.a ostat će zauvijek u mom sjećanju…. Ostat će u sjećanju kao prijatelji i nikad neće izblijedjeti… I jučer dok smo se po posljednji put okupili na oproštajki znajući da ćemo neke vidjeti po posljednji put ipak smo bili sretni… Sretni smo bili što smo uopće upoznali tako divne osobe i što su upravo one bile uz nas te 4 godine… Moram reći da nam je bilo jako lijepo jer sam se s nekima upravo na toj oproštajki dosta zbližila s nekima s kojima nisam te 4 god posvetila baš puno vremena… I svaki član 8.a poseban je i nitko ga ne može zamijeniti jer svi mi činimo 8.a koji će svima ostati u sjećanju zauvijek… I iako ćemo sad krenuti u različite srednje škole sigurna sam da će svi sjećanje na 8.a održati živim…
Post je objavljen 22.06.2007. u 11:35 sati.