21.6.2007.
Jednostavno sam zaželjela da taj dan nikad ne dođe.Ujutro se uopće nisam imala volju dizat iz kreveta,nisam htjela zadnji put ići u tu školu koju sam prije tolko mrzila.Prije sam samo jedva čekala zadnji dan nastave da odem na praznike i da zaboravim na školu i brige,a sad bi dala baš sve da mogu još samo tjedan dana ići na nastavu.
Brzo mi je prošlo tih osam godina,prebrzo...Pogotovo zadnje četiri.Toliko je toga iza nas-druženja,svađi,izleta,maturalac...joj...Moralo je biti gotovo baš sad kad je bilo najbolje.Prošle godine mi je govorila jedna cura kak je u osmom drugačije jer svi postanu složni,svađe prestaju,sve loše se zaboravljalo,svi se druže.Onda mi to nije značilo ništ i tek sad vidim kolko je ona bila u pravu...

Danas je bilo puno suza,a mislim da ih bude još više na završnici.I onda su se nama ljudi čudili kaj smo se plakali.Nismo bili baš složni razred,ali ipak,više od pol života smo proveli skupa,odrasli smo skupa.A sve je počelo početkom devetog mjeseca 1999. godine.Još ni nisam svjesna da je gotovo,još uvijek mislim da se sutra ujutro moram dizat i u školu...
S obzirom na to da mi je ovo zadnji post u osnovnoj:
Želim vam svima zaželjeti sreću u životu,nadam se da se svi budete upisali kud hoćete,puno uspjeha,zdravlja,sreće,ljubavi...Svima vam sretno u srednjoj školi!!!Imajte dobre ocjene,ljudi,trebaju za život.
I dok mi suze teku,mislim na svoj najdraži legendarni 8.a razred,a sat odbrojava zadnje minute zadnjeg dana u osnovnoj...
"It's something unpredictable
but in the end is right
I HOPE YOU HAD A TIME OF YOUR LIFE"
i veeeeelika pusa
: