Marketing
Evo ga.... dosao je i taj dan... dan kada je zavrseno nase osmogodisnje obrazovanje ali i druzenje s prvim pravim i istinitim prijateljima...
posto je zavrsila skola, svi smo izasli vani... neki su se bacali u fontanu... a neki su bjezali...
Naprimjer ja... ja sam bjezala no uspjeli su me uloviti... i baciti u fontanu... ma bravo..
..
puno hvala deanu i omicu, ali i jasminu koji je sve to obavezno snimao...
mah nema veze, samo se nadam da necemo dobiti ukor ...
...
a za podjelu svjedodzbi ce biti jos gore... ali koga briga...
ja neznam sta da vam vise pisem...
Ovim putem, cetitam mojima bff sretan rodjendan.... teji i leji...
cure moje, neka vam je sa srecom... zelim vam sve najbolje, puuno ljubavi, srece, paznje, para i sve sto ide uz to... znajte da vas volim jako puuno....
I evo jedna moja prica... da ne bude bas preevise tapija...
Boli me sve ...
Nema me, nema nas...
I dalje pitam sebe tko sam ja, tko i ti, tko smo bili mi...
Zasto *
sta je bilo '
nekad si govorio da me nikada neces napustiti, nekada si me volio, nekada
si me drzao kao kap vode na dlanu...
trudio se, osvajao me... a sada ?
sada su sve to samo puste price...
osvojio si me, moje srce sada pripada samo tebi, sretan ?
otrgnuo si dio mene, pretvorio me u drugu osobu, osobu kakvom se nikad ne bih
zamisljala...
osobu kojoj vise nije stalo do zivota,ni do cega...
samo bol i tuga...
sada sam nitko, nitko bez tebe...
sjecam se nasih trenutaka, nasih zagrljaja, poljubaca, izjava... sjecam se sa osmjehom,
i zalim sto sada nije tako, patim...
prisjeti se malo, prisjeti se svega kroz sta smo prosli zajedno, sjeti se i reci da ti
to nije ama bas nista znacilo... reci da me vise ne volis, da ti vise nije stalo do mene...
reci to!!!
tako cu te preboljeti nekako, al ovako nikada...
pitam se jesu li te tvoje rijeci, zagrljaji, osmjesi bili laz...
da li je bilo stvarno, ili samo privremena maska...
da li si me zbilja volio, da li me sada volis...
toliko pitanja mi se motaju po glavi...
toliko bih ti htjela pasti u narucje kada te vidim. al onda shvatim da vise nista nije ko prije...
nema me...
ne gledam vise isto na svijet...
prije mi je bio pun zelenila, sarenila, veselja, smijeha...
sada vise nije tako, vise me nema, vise ne osjecam, vise ne volim, jer nikoga necu voljeti ovako kako
volim tebe, nikad nikoga...
dorijane nema vise, nema vise one vesele cure koja se veselila svakom novom danu,
koja se budila s ciljem i osmjehom...
nema je vise...
nestala je...
ostala su samo sjecanja ...
samo bolne uspomene, na tebe i na nju...
ja, mi... sada smo samo sjecanja i uspomene...
nema nas, vise ne postojimo...
samo da znate... ova je prica napisana prije par dana, al mi se svidja pa sam je objavila, ali sad je sve rijeseno i sve je u redu... cak ce nam 30.6. biti 6 mjeseci... vojim te sreco
Post je objavljen 21.06.2007. u 20:31 sati.