Moja predivna plavooka prijateljica, odlichna osoba i u svakom pogledu fina cura, ovih dana mi kazhe par puta da ima problem I da nikako nije dobro. Ne stignemo se vidjeti, ali je navuchem nekako jedva na telefon. Kazhe, nije pricha za icq. A morala sam chuti o chemu se radi, ko ce chekati nedjelju…
Kazhe ona ima problema s X. To joj je dragi (tu bih opsovala ali da ne kvarim prichu…) s kojim se zabavlja vec oko tri godina, valjda. Ne pamtim vam ja te statistike, jer su meni samoj nebitne. A nije mi trebala puno prichati o chemu se radi. Samo sam pitala – “je l’ vezi one icq afere?”. Kazhe jeste.
Mogu misliti kako se raspada… Mislim, nedaj mi bozhe da se ona stvarn raspada, ali je osjecaj takav. To mi je poznato, mada ne iz takvih razloga. Ja – nije mozhda za pohvalu – ali nisam imala tako dugu vezu da bih znala kakav je tad osjecaj. Meni se chinilo da se raspadam josh u doba raspada SFRJ, onako usput… Kad ti sve uzmu, svi ti odu, i ti sam odesh… Ha bilo je raspadanja, bogami, mogu vam doktorat o tome napisat… No to je druga tema… Da se vratim mojoj prijateljici.
Faza 1.: Afera icq. Uhvatila gad a pricha s nekom malom preko icq-a. Razgovori tipa “cile-mile, ovo ono…”, nishta lafo konkretno. Hajd’ proshlo to.
Faza 2.: Pochele mu stizati poruke. U chudna doba dana i noci. Kao – dosadjuje mu kolegica, neka luda. (Je li vama vec ide da mu opauchite jedan iz uva?) Hajd’ i to prodje.
Faza 3.: Godinu dana nakon faze 1. – sluchajno upadne u njegovu poshtu i vidi pisma od iste one osobe iz faze 1. Samo shto su pisma frishka – od prije par mjeseci (mada po njoj bash I nisu frishka, ali mi smo cure chudne kad nas varaju… ili lazhu… volimo zatvarat ochi. Sva sreca pa ja imam alergiju na tamu i vrlo brzo ih otvorim…). E bash mi zhao shto mi nije poslala sadrzhaj. Koliko sam iz njene kratke priche skuzhila, Romeo i Julija, pa chak ni moj najdrazhi i ja nismo tako slatkorjechivi…
Ja sam pomahnitala kad sam chula! OSTAVI GA!!! TJERAJ GA!!! Kazhe “ali ja to ne zhelim! Ja zhelim da budem s njim!” Bozhe, samo joj pomozi da joj brzhe pukne film! Evo ti prepoznatljivog stadija – odricanje. Vjerovanje da josh mozhete biti srecni. Odshta nam jet a faza – nije mi jasno – ali I ja sam ih imala takvih. Prvo, po meni je osnovni razlog da dvoje budu zajedno jer se vole. A kad se vole, onda se i poshtuju. A da mi neko voli nekog drugog dok je sa mnom – meni tu ni’dje poshtovanja. I gdje je tu sreca?
Ajme mili bozhe, gdje se ljubav sakrila? U mail-e, sms-e, razne internet messenger-e? E hebem ti 21 vijek!!!
P.S. A najcrnje je shto oni svi troje zhive u istom hebenom gradu. Ispade da je vjechita trougao magichna figura...
I josh jedan P.S. - Htjela sam izabrati kategoriju za ovaj post - i stvarno se pitam "A gdje je ljubav... actually?"
Post je objavljen 21.06.2007. u 16:26 sati.