Iduće jutro sve je bilo zaboravljeno. Ljudi se ili nisu željeli prisjećati toga ili se neki stvarno nisu sjećali zbog alkohola, no ona to nije mogla zaboraviti. Iscrpljeno tijelo njezine najbolje prijateljice i njezina majka kako stoji iznad nje. Sara je upravo ležala u svom krevetu, a bol ju je ubijala. Na vratu je imala 2 mala ugriza. Znala je tko je Saru pretvorio u vampira, ali nije znala razlog. “Vanja, poduzmi nešto! Kad će prestati?“ vikala je Sara. “3 dana kod običnog čovjeka. Znači, kod tebe dan i pol jer si poluvampir.“odgovorila joj je potpuno smirena. Anastazia je bila na nastavi kao i cijela društvena, kao i cijeli dvorac osim njih dvije. “Sara...“ malo je okljevala. Činilo se da Sara pokušava čuti što joj ima za reći “...i ja sam vampir.“ izgovorila je na kraju. “Baš si našla dobar trenutak.“ rekla je ova sarkastično i pala na pod. Znala je da nesmije vikati. “Vanja, ja gorim!“ zaderala se. “Ne goriš, to ti je otrov u krvi.“ rekla joj je malo zabrinjavajuće.
Cijeli dan provela je s njom u sobi. Emily bi došla kad je imala odmor, ali druge cure nisu željele vidjeti to, predpostavljam. Vrata su se naglo otvorila i ušla je Emily. “Ej, kako je ona?“ pitala je. Sara je ležala u Anastaziinom krevetu i previjala se od bola. “Ništa bolje nego je bila ujutro.“ odgovorila joj je i otišla u kupaonicu. Odraz u ogledalu nije imala. »Počelo je« pomislila je. Sutra joj je 16. rođendan. Najbolja prijateljica će joj na rođendan postati pravi vampir. Vratila se i sjela na pod kraj svog kreveta ignorirajući Saru. Znala je da joj ne može pomoći, ovo mora pretrpjeti sama. Nebo je bilo oblačno i činilo se kao da je mrak iako je bilo tek 15 h. Anastazia je gurnula samo glavu kroz vrata: “Ps, Vanja...“rekla je šaptom kao da ne želi da ju Sara čuje. Okrenula je glavu. Anastazia je podigla kažiprst i pozvala ju van iz sobe. Ustala je i lagano za sobom zatvorila vrata. “Kako je?“ opet je pitala šaptom. “Ne moraš šaptati, ionako čuje na drugi kraj dvorca, vampir je.“ Anastazia se stresla na tu riječ “ Dobro je. Bolje nego ujutro. Čak mislim da prestaje.“ rekla joj je. “Jesi ti jela šta danas? Blijeda si ko krpa.“ promjenila je temu odjednom. “Jesam, bila sam u kuhinji.“ slagala je. Njoj je jelo kao običnim ljudima zemlja. “Danas prespavaj kod Emily i Morgan, ok?“ pitala je te se okrenula ne čekajući odgovor i ušla u sobu. Sjela je na pod kraj Anastaziinog kreveta di je ležala Sara. “Izbacit će nas iz škole.“ rekla je Sara iscrpljeno. Ignorirajući ju izvukla je neku knjigu iz noćnog ormarića. »Kobno ljeto« pisalo je na debeloj korici crvenim slovima. Počela je čitati knjigu. Sara se malo smirila. Izgledala je umjetno lijepo. Ta njezina plava kosa, sad još blijeđe lice i prodorno plave oči bile su zlobne....žedne. “Prestalo je.“ rekla je “više me ne boli.“ Bila je nekako zabrinuta iako joj je na licu titrao jedan izvijeni smiješak. “Ti si vampir?“ pitala je i dalje se smijući. “Da.“ odgovorila joj je. Nije shvaćala što je tako smiješno. Značajno ju je pogledala te za sekundu okrenula pogled k prozoru. Bio je zamagljen, siv. Čulo se treskanje kiše po njemu. Vani je bio mrkli mrak. U sobu je ušla Emily. “Profesorica Revalla kaže da se iste sekunde nacrtate u njezinu kabinetu.“ rekla je to tako normalnim glasom da je zvučala nekako...normalno. Profesorica Revalla je bila predstavnica Antroma, predavala je Napitke. Inače je to ovako normalna žena ali kad je iznervirana mogli ste dobiti kaznu do kraja 7. godine. Ustale su i spustile se u društvenu. Krajičkom oka je vidjela Emilov upitni pogled. Izgledao je znatiželjno. Izašle su na pusti hodnik i krenule na 2. kat. Sara je pokucala na teška, drvena vrata te ne čekajući neki zvuk koji bi joj potvrdio na može ući primila željeznu kvaku i otvorila vrata. Prof. Revalla je sjedila iza svog stola u tamno zelenoj pelerini, a oko smeđih očiju su joj se ocrtavale neke smiješne naočale. Kabinet joj je bio neke bež boje a zidove su krasile slike. “Sjednite, djevojke.“ rekla je nategnutim glasom i oba dvije su sjele u crne stolice. Ponudila ih je kolačićima ali su odbile željno iščekujući jezikovu juhu. “Dobro, pa...prijeđimo na stvar.“ rekla je opet onim otegnutim glasom te nastavila “Molim vas da mi objasnite zašto se danas niste pojavile na nastavi.“ Sara je uzela jedan kolačić i nervozno ga grickala izbjegavajući odgovor. Profesorica se nakašljala. “Pa...“ progovorila je Vanja neznajući kako da joj objasni “Nakon jučerašnjeg događaja Sara je postala vampir. A da bi se postao vampir treba neko duže vrijeme da se otvor prošiti tijelom. Trpjela je jake bolove i bila je nesposobna da pohađa nastavu.“ rekla je Vanja sama sebi zvučeći kao neka profesorica što joj je bilo odurno pa je nesvjesno napravila i takvu facu. Prof. Revalla je izgledala šokirano...možda zato što joj je Vanja rekla istinu a možda i zato što ne može vjerovati. Sara je kao nedužno malo dijete još uvijek grickala onaj prokleti kolačić. “Dobro...da...“ govorila je profesorica. “Ali Sara je trebala biti tamo ozljeđena jučer, a mi nismo našli ništa osim lokve krvi!“ viknula je kao da je dijete špijun koji pogađa odgovore. Izgledala je malo glupo, nekako umobolno. “Pa ja sam došla prije vas.“ rekla joj je Vanja kao da je to općepoznato. “Hm...da...ima logike...“ mrmljala je profesorica. Sara je uzela još jedan kolačić i opet ga počela grickati. “Da...ima logike....Možete ići.“ rekla je na kraju. Ustale su i izašle van. “Kukavico.“ rekla je Sari. Ona je upravo mrcvarila onaj kolačić na podu hodnika. “Jesi joj vidjela facu kad si izrecitirala ono? Dam se kladiti da će to sve reći onoj podbuhloj ravanteljici.“ rekla je ignorirajući Vanjinu izjavu. Kad je Sara završila s ceremonijom krenule su prema društvenoj u mrtvoj tišini hodnika.
Post je objavljen 21.06.2007. u 12:55 sati.