PRICA O KARLU
Prica o njemackom djecaku Karlu i njegovoj obitelji, istinita je prica. Sredinom devetnaestog stoljeca, obitelj Deuffel doselila se iz Njemacke u Australiju. Kada su napustali svoje malo njemacko selo, Karlu je bilo jedanaest godina, njegovu bratu Andreasu osam, a sestrica Amy imala je svega tri godine. Putne karte za cijelu obitelj platio je vlasnik jednoga imanja u Australiji, s kojim je otac obitelji bio sklopio ugovor o radu na dvije godine. Djeca su se radovala sto ce putovati velikim prekooceanskim parobrodom u zemlju snova, Australiju. Ali putovanje se pretvorilo u smrt i strahotu. Na brodu nije bilo dovoljno hrane ni vode, kao sto nije bilo ni ljekova. Izbile su bolesti - tifus i ospice. Ozujka 1855., brod je pristao u jednu australijsku luku. cetrdeset i sest putnika pomrlo je za vrijeme putovanja, medju njima, nazalost, i Karlova majka. Deuffelovi nisu znali ni rijec engleskoga jezika. Umorni, tuzni, i iscrpljeni, nekako se dokopase obliznjega gradica. Tamo se i otac razboli. Jedno je vrijeme bolovao, pa je i on umro. Je li mogla teza nevolja snaci troje djece, u nepoznatu svijetu, bez prijatelja, i bez prebijene pare u dzepu? U Njemacku se vise nisu mogli vratiti. Preostalo im je samo da pronadju to imanje, na kojemu se otac obvezao raditi, pa da se sami unajme u gazde. Kada se mali Karl nekako raspitao gdje se nalazi mjesto Tieryboo, rekose mu da je ono udaljeno cijelih 350 kilometara prema zapadu. Nije bilo ni ceste, ni pruge, ni ikakva prijevoza. Karl, sada glava preostale obitelji, odluci da se krene pjesice. Kroz australijsku divljinu vodila je samo staza. Troje se sirocadi uputi tom stazom. Hodali su po suncu i po kisi. Putem su susretali urodjenike. Ali nigdje ne naidjose ni na kakvo imanje. Nigdje naselja, ni kakve ljudske nastambe. Pravim cudom djeca stigose u Tieryboo. Pronadjose onoga gazdu, pa se unajmise da rade ocev posao. Karl i Andreas radili su kao pastiri pune dvije godine. Mnoge su godine prohujale prije no sto je Karl ustedio dovoljno novca da kupi komadic zemlje. Kupio je potom par volova, pa je prevozio putnike izmedju dva mjesta. Postupno, radom i ustrajnoscu, prosirivao je svoje imanje, pa je i sam postao bogat i cijenjen posjednik. Nikomu nije pricao o tomu kako je stigao u Tieryboo. Tek je na samrti kazao svojoj kceri da je sam, s dvoje mladjih pjesacio 350 kilometara po zbunu i kamenu australijske divljine.
(S. Baldwin, prijevod V.K.) preuzeto iz knjige VRLINE MIRA, koju je, kao zbornik prica, sacinila Vesna Krmpotic.
Post je objavljen 21.06.2007. u 07:01 sati.