Marketing
Miroslav Kirin: "Album"
Evo, da ne mislite kako smo se nakon intervjua s Joanne Harris imalo umislili (iako, priznajemo, možda jesmo malo), odlučio sam napisati novu recenziju, i to knjige Miroslava Kirina kojoj je prošlo već nešto manje od godinu dana otkako sam ju pročitao, ali koja još uvijek ima svoje tragove u utiscima koje je na mene izvršila. Kirinova proza nije proza, to je čudesan spoj poezije u rečenice, nešto što svakome tko to nije doživio izmiče pred očima pa se mora vraćati kako bi pohvatao sve njegove misli (ili barem većinu). Sastavljeno od mnogobrojnih slika izvađenih iz veoma čistih, a ponekad i potisnutih sjećanja, djelo vrvi pjesničkom rječju i novim izrazom koji je predstavljen u obliku memoara svakodnevnih događaja. I što je najvažnije, ono u tim događajima pronalazi smisao. Ali i sreću. To je roman: Album.
Roman, koji je dobitnik nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo 2001. godine, čitatelju nudi uvid u jedan svijet satkan od fragmenata sjećanja, nepovezanih kako ona to inače bivaju. Čovjek nikada ne bi rekao da se može sjećati nečega što mu se nije niti dogodilo. Kako piše na poleđini, "proza redovito nastaje kada nešto izgubimo". Ali to izgubljeno moguće je vratiti. I ovoga puta bio je potreban stranac koji bi to svojim talentom omogućio. Jer Miroslav Kirin započeo je pisati o vlastitoj obitelji, da bi na kraju završio s još nekolicinom fotografija neke nepoznate, njemu sasvim strane obitelji, koja se useljava tijekom rata u njegovu kuću, da bi za sobom ostavili nekoliko snimaka koji na kraju postaju dijelom velikog obiteljskog albuma. Ironija koja prožima priču čini ju svevremenskom, a profinjenost izraza kojim se Kirin služi postignuta je u zavidnoj mjeri na ugodu autorovih čitatelja.
;-) Boris
Post je objavljen 21.06.2007. u 02:02 sati.