Marketing
Tijekom omarine
I sad, imam jednu jabuku u ruci i razmišljam hoću li ju pojesti. I na kraju odlučim kako ipak ne, da mi ta jabuka ima mnogo toga još za reći. I sada se pokazalo kako sam ipak bio u pravu...
Napokon, napokon je nastava gotova, zgotovljena, dogotovljena, završena, svršena, finita est - kako vam god drago! Ne mogu opisati koliko me sada toga čeka. Vremena samo za sebe, moram ga dobro iskoristiti. Naravno, što se tiče knjiga koje ću pročitati, sve ću ih lijepo iskomentirati, do zadnje (ili barem do zadnje koju ja odaberem) na Velikim očekivanjima. Posvetiti se većim stvarima, većim ciljevima. I uživati u njima nesputano i nesmetano.
Svirati, napokon, kad već dugo nisam. Sjećam li se više ičega? Polagano dozivam pokrete u ruke. I slike u misli, koje su tako dugo bile potisnute negdje u kakvom mračnom kutku.
Ova vrućina...
ubija me!
Sad je večer, i nije baš nešto svježe, ali za sutra već najavljuju više od 38°C. Znači, u tramvaju će biti gore. Oni postaju pokretne saune koje kruže od okretišta do okretišta. Mislim kako će mi krv koagulirati i da ću na kraju odlučiti otići pješice. Ali ne u školu, ona je predaleko.
Čemu uopće sada ustajati iz kreveta tijekom dana?
Ionako se živi noću.
;-) Boris
Post je objavljen 21.06.2007. u 01:42 sati.