naravno da nismo tvrdi ko kamen i da u svakome čovjeku postoji neka sitnica koja će ga natjerat da plače... ali opet..
mene može svašta rasplakat i iskreno volila bi da nije tako da neke stvari ne uziman toliko k srcu ali što je tu je... kad god se s nekin posvadin iako san ja u pravu nešto će se provalit u meni i pustit ću suzu... na film Titanik koji san gledala mali miljon puta i koliko god ka puta gledala opet će me rasplakat jer je priča jednostavno pretužna, ma i bilo koji film koji je tužan raslače me ali Titanik posebno... na sprovodima neću ni komentirat... rastanci, to je nešto najgore mrzin se od nekoga rastajat i kad god san u mogućnosti izbjegavan rastanke jer.. kad me neko povrijedi onda plačen ko kišna godina...kad me nešto boli.. svaki put dođe mi da zaplačen kad vidin na putu prosjake kako prose i kad vidin onu jadnu djecu koja moraju stat u domu za nezbrinutu djecu..jedna pjesma posebno.... kad se sjetim da u dbk-u moran stat 10 dana odma mi suze navru na oči jer zo znači da svoje drage prije neću vidit... ma bilo koja nepravda i tužno nešto može me raspakat... oke naravno da me sve to ne rasplače ali jednostavno me rastuži nekako se osjećan glupo.... i takvim situacijama samo nečija topla riječ opet me vrati u staro i opet san ona ista luda ko i prije... e da nemojte mislit da san sad neka koja reve dan i noć jer to uopće nije istina... samo san malo više osjetljiva i osjećajna.. a što ja....=) šmrc...
e da sad me definitivno ništa nemože rasplakat jer san sve prošla i DOMA san cijelo ljeto!!!
pusa mojim prijama i njemu=).....
Post je objavljen 21.06.2007. u 00:56 sati.