- Pogledaj! - radosno je uzviknula.
- Što? - Nepomično je sjedio zagledan u vrhove cipela: prekrivene zrncima nježne, crvene prašine.
- Sunce izlazi – rekla je toplim glasom, te ispruženom rukom pokazivala prema istoku.
- Vidim. - Nervozno je lupkao cipelama, ne bi li otresao s njih zrnca prašine, no bezuspješno, jer zrnca su nepomično stajala, kao da su srasla sa cipelama.
- Rumeno jutro - dodala je mazno i licem pomilovala njegovo rame.
- Da? - Oteo mu se uzdah: prvi znak dosade.
- Gdje si? – Utisnula je kažiprst u njegovo rame.
- Tu. – Dohvatio je prvi kamenčić, pa ga isti tren, odložio na njegovo mjesto.
- Purpurno je - rekla je zaneseno, te preko njegovog ramena, poput cvijeta rastvorila mali dlan, pokazujući prema zapadu.
- Dobro - promrmljao je mrzovoljno.
- Sunce zalazi - rekla je pokušavajući prstima uhvatiti neposlušan pramen njegove kose.
- Sunce ne izlazi, niti zalazi, već se zemlja okreće! - rekao je ljutito.
- U tvome svijetu, no u mojem... - glas joj je podrhtavao, a u njezinim su se dječjim očima, boje proljetnog neba, caklile suze.
- Sunce je samo jedna od zvijezda, a tvoj svijet, je svijet mašte! - rekao je hladnim, grubim glasom. – Odrasti već jednom!
- Za tebe, samo zvijezda, a za mene: svijet, sreća, ljubav i mjesto odakle dolazim – pričala je šapatom, a niz njezino lice, tekli su potočići zlatnih suza, natapajući zrnca prašine, iz kojih su pod njezinim nogama, u sjeni njezinog sitnog tijela, provirivale vlati mlade trave.
- U tvoju priču, kako si se rodila iz sunčeve zrake, ne vjerujem! – vikao je iz sveg glasa. - Dosadila mi je, i ne želim je više slušati, kao ni bilo koju, tvoju drugu priču!
- Moj … moja … je prič … priča - Njezine su se riječi rastapale na crvenim usnicama, vlažnim od suza.
Ne slušajući je više, skočio je sa zemlje, i ne okrenuvši se, odšetao strmom stazom, koja je vodila prema vrhu brežuljka, u smjeru sjevera, ostavljajući iza sebe djevojku i njezin svijet mašte, prepun priča i čarobnih junaka. Na pomisao kako ju je povrijedio, samo je odmahnuo rukom, jer se već sljedeći čas sjetio, kako su vrata, na kojima piše «romantika», za njega i dalje čvrsto zatvorena, i radosno se osmjehne.
Copyright © by Tixi, 2007.
Post je objavljen 21.06.2007. u 00:05 sati.