pozdrav svim stucošima, nisam se dugo javljao, pa evo da i ja nešto napišem, čist onako iz glave.
sredina je interšticija, pa evo u nekoj vrsti suosječajnosti sa svima vama psihićki nestabilnima, u prvu ruku zbog ispita, a u drugu zbog osobnih problema u koje nećemo ulaziti. znam da vam je teško isto kao i meni, stoga ću vam dati jedan savjet, a taj savjet je molitva, molitva i samo molitva. uz malo svoga truda i Božje pomoći i milosti sve se može. znam kako je meni bilo kad sam došao na prijemni ispit na faks, ovo je vlastito iskustvo: sjedio sam negdje u sredini dvorane u kojoj se pisao ispit, riješivši već ono što sam znao gledao sam zamišljeno u veliko raspelo sa corpusom iznad ploće. bio sam jako svjestan da ono što sam napisao nije dovoljno za prolaz, molio sam Boga, premda zvući suludo da mi pomogne, ponajprije da se sjetim nećega i da mi on sam nešto kaže
bilo je već pred kraj vremena, gledao sam zamišljeno u sva ona ne riješena pitanja, odjednom su mi sinuli svi odgovori, neznam kako i neznam odakle, kao da mi je neki glas govorio što da pišem i gdje da to pišem, bio sam sto posto siguran da mi nitko od kolega ne šapće, ali tko mi to govori?!?! ne obazirući se više na to ispisao sam sve što mi je rećeno izašao sam iz dvorane. prošao sam na ispitu sa viškom bodova i saznao sam tko mi je to govorio, pokušajte pogoditi, nije teško. kažem vam samo molitva i to ona iskrena, Bog zna što je u vašim srcima bolje nego vi sami, stoga uzdajte se u Njega.
potaknuti mojim primjerom krenite dalje u molitvu i nove radne pobjede.
pozzzz, bogoslovac
Post je objavljen 20.06.2007. u 21:51 sati.