Marketing
Thompson na Maksimiru
Prvi pokušaj
U subotu sam sva treperila od sreće, što zbog koncerta, što zbog toga kaj ću po prvi put vidjet kak izgleda maksimirski stadion (da, jedna sam od onih koji su puno puta prošli pored stadiona ali nikad nisu bili unutra)...
Naša mala grupica se nalazila kod onog kipa golog tipa ;) Naravno, sve smo bile u crnom, neke čak u crnom od glave do pete, dok nije došla Kolegica u pinky majičici ;) (luda je!) N amoje pitanje: «Zakaj si u rozom?» spremno je odgovorila: «Pa da me skužiš!» Nakon što smo se svi skupili, krenuli smo put stadiona, put trave... Provjera karata, provjera torbica i upadamo na stadion... Tek što smo došli, počeli su se crniti oblaci, ubrzo je počela laganini kiša, no kad se spustio pljusak, pobjegle smo pos krov...
Stane kiša, svi istrčavaju nazad na stadion...
Ponovno pljusak, nas nekoliko se zgura nekim dečkima pod zastavu... Nije imalo smisla, em kaj smo bile totalno mokre, em kaj je najgore bilo kad bi zapuhnulo...
Na kraju smo se stale pod krov i nismo izlazile do poslije 9 kad se saznalo da je koncert odgođen...
Naime, Tiho Orlić se prošetao po pozornici, točnije po onom dijelu koji se pružao u publiku i objavio da je koncert odgođen.
Mnogi su se pitali zašto se nije to objavilo preko razglasa. Zato što im je 2000 megavata struje bilo pod vodom...
Sve u svemu vrlo zanimljiv događaj... Pokisnuli jesmo, razbolili se nismo, jedva smo dočekali sutrašnji dan....
Drugi pokušaj
(koji je STVARNO uspio 
)
Opet smo se našle kod kipa... Kao i jučer, prodavali su se razni suveniri, majice, šalevi, medaljoni, križevi... I sve to vrlo pristupačnim cijenama od 40 ili 50 kn...
Ljudi je naravno bilo više nego jučer, pošto je čak većina upala bez karte. Kontrola je bila rigoroznija nego dan prije. Svaka majica se pregledavala (samo mi nije jasno kako su ljudi ušli unutra sa kapama na kojima su ustaški simboli, a da ne govorim o majicama), svatko tko je imao bocu morao je čep baciti na pod, torbice su bile pregledavane.... No, usprkos vrlo rigoroznim pregledima, neki su ušli s bakljama, a majice i kape sam već spomenula...
Malo mutna slika s moga mobitela... Čekamo još jednu...
Na stadionu je bilo odlično... Kako su se ljudi skupljali tako je bilo veselije... Naravno, bilo je i skandiranja...
«Ajmo, zapad, ajmo zapad...»
Meni je nabolje to šta nekoliko tisuća ljudi odgovaraju kao jedan...
«Ajmo istok, ajmo istok...»
U početku smo bile raštrkane, neke su bile iza, neke su bile naprijed blizu pozornice... Na kraju smo se svi skupili iza, i sve se vidjelo...
Koncert je stvarno bio odličan, atmosfera prekrasna... Pogotovo za vrijeme izvođenja pjesama Ratnici svjetla i Dive Grabovčeve kada su se sva svjetla ugasila i samo su bili upaljeni mobiteli i upaljači...
Istok
Zapad
Bilo je pive na hektolitre, stoga ne čudi što je većina pripadnika jačeg nam spola bilo pod gasom, čak sam vidjela stričeka koji si riga u ruku, nimalo lijep prizor (brrrrr!!!)...
Cijeli koncert sam preskakala i propjevala točnije derala sam se, ali ništa ljepše nije bilo no kad se čulo više od 50 000 duša kako pjeva u jedan glas, znajući da si dio toga i ti sam...
Bilo je savršeno!
Mojoj malenkosti jedna od najdražih pjesama s ovog albuma je:
Diva Grabovčeva
Bila jednom u tim davnim danima,
Grabovčeva lijepa kći,
gdje iz kamena voda teče
na Hercegovu tlu,
gdje iz kamena raste cvijeće
u sjećanje na nju.
Dušman tuče, mlado tijelo ubija,
u oku joj gasi nevin sjaj,
molitva je na usnama,
bila joj za kraj.
Umre tijelo, al' duša ode
u Gospin zagrljaj.
Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
Pogledaj u oči našim ženama,
i kad vidiš jedan divan sjaj,
to je Diva Grabovčeva,
još je ona živa znaj.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli,
vlada opći nespokoj,
ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj,
o toj ženi, čistoj, hrabroj,
Divi Grabovčevoj.
Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja,
teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
A definitvno jedan od najljepših stihova u pjesmi Početak:
Obranimo ljubav, ona svima treba,
praštanje i nada darovi su s neba.
Da ne govorim o pjesmama Ratnici svjetla i Moj dida i ja....
A ovako o koncertu piše net.hr:
Thompson u prepunom Maksimiru
Krcat stadion - bilo da je to 40 ili 60 tisuća Hrvata - orio se 'Za dom spremni' i 'U boj, u boj'. Nakon pozdrava predstavnicima Crkve i obitelji Gotovina, pjevač je rekao: 'Nismo fašisti, nego domoljubi.'
ZAGREB – Uz skandiranje "Za dom spremni" prepunoga maksimirskoga stadiona, pjesmom Početak iz drugoga je pokušaja u nedjelju navečer započeo koncert Marka Perkovića Thompsona.
Nakon što ga je u subotu spriječila kiša, više od 40 tisuća fanova, većinom odjevenih u crne majice s Thomsonovim likom, u jedan je glas pjevalo pjesme s posljednjega albuma Bilo jednom u Hrvatskoj, zbog čije je promocije cijela turneja i organizirana, piše Novi list. Večernji list tvrdi pak da je na koncertu bilo čak 60 tisuća ljudi i da za publikom u deliriju nisu zaostajali ni gosti u počasnim ložama. Od poznatih na koncertu su, među ostalima, bili Slaven Letica, Josip Jurčević, Stipe Drviš, Goran Grgić, fra Vjekoslav Lasić (poznat po misama zadušnicama za ustaškog poglavnika Antu Pavelića)...
"Dragi prijatelji, hvala vam što ste došli, bez obzira na ono jučer i budimo ponosni i dostojanstveni pjesmom", riječi su kojima se Marko Perković zahvalio svojim obožavateljima, nakon što je posebno pozdravio predstavnike Crkve, obitelj Gotovinu i sve generale.
"Mene danas napadaju da smo fašisti, nacisti, a tako i sve vas koji ste ovdje, no mi to nismo. Mi smo hrvatski domoljubi. Poručujemo svima da postoje snovi kojih se nikada nećemo odreći, jer ova je zemlja stvorena krvlju i znojem", rekao je Thompson uz veliko odobravanje publike, koja je odgovorila: "U, boj, u boj, za narod svoj!"
Hrvatske zastave, transparenti s pozdravima iz svih krajeva svijeta - od Mostara, Melbournea, Frankfurta, Dalmacije, Vukovara, Slavonije - te ipak pokoji ustaški simbol nisu izostali s ovog glazbenoga spektakla. Pozornica od šestotinjak kvadrata, jačina struje potrebna za veće naselje te euforična atmosfera na stadionu ostvarila je organizatorove najave.
Pjevajući pjesmu Neću izdat ja, Thompson je jednim krakom pozornice duge pedesetak metara došao do sredine igrališta, pjevajući zajedno s publikom, a kod pjesme Moj dida i ja nebo nad Maksimirom obasjao je vatromet, piše Večernjak.
Kao što su i obećali organizatori, svi koji su ostali bez ulaznice u subotu koncert su pratili sa maksimirskog travnjaka, piše Novi list.
Još malo slikica...
Bez obzira na odgođenje, nije mi žao love koju sam odvojila za kartu... Koncert će mi zaista ostati u prekrasnom sjećanju...
Thompson je zaista car! 
p.s. Kaj se tiče mojih ispita, heh, uspjela sam dati jedan, tako da mi ostaje još 6 ispita za dati...
Drž'te fige!
Ljubim Vas sve
Vaša
Amazonka
Post je objavljen 20.06.2007. u 18:03 sati.