TEZINA SNJEZNE PAHULJICE
"Reci mi, koliko tezi jedna pahuljica"? upita mala sjenica divlju golubicu. "Tezina joj nije veca od nista", glasio je odgovor. "Onda ti moram ispricati jednu lijepu pricu", reci ce sjenica. "Sjedila sam na grani jele, blize deblu, kad je poceo padati snijeg. Nije padao kao mecava, vec je padao kao u snu, bez zurbe i zestine. Buduci nisam imala pametnija posla, poceh brojiti snjezne pahuljice, koje su padale na grancice i iglice moje grane. Dobrojila sam do broja tri tisuce sedam stotina i jedne pahuljice. A kada je pala tri tisuce sedam stotina i druga pahuljica, ta pahuljica o kojoj kazes da joj tezina nije veca od nista, grana se slomila". Rekavsi to, mala je sjenica odletjela. Golubica, koja je jos od vremena patrijarha Noe znamen mira, razmisljala je o ovoj prici, i na kraju rekla samoj sebi: "Mozda nedostaje glas jos samo jedne osobe, samo jos jedan mali napor, da bi se u svijetu ostvario mir".
(U navodu kod M.Mead, prijevod V.K.) preuzeto iz knjige VRLINE NENASILNOSTI koju je, kao zbornik prica, sacinila Vesna Krmpotic.
Post je objavljen 20.06.2007. u 07:05 sati.