Marketing
grob dostojan čovjeka
Znam da će mi to jednoga dana biti sasvim svejedno, ali za sada mi nekako nije. Na pomisao kako me zakivaju u nekakav sanduk postajem klaustrofobičan. Pomisao da će me na kraju položiti na dno rupe u zemlji, te kako na me nabacuju grude ilovače ili nasipavaju zemlju nije mi nimalo prijatna. Jednako tako ni pomisao kako me guraju u neku furunu u kojoj će me spaliti nije nimalo apetitlih.
Od četiri elementa koji čine svijet - zemlja, vatra, voda i zrak - u tzv. civiliziranim zemljama danas se koristi svega dva, zemlja i vatra. Nije li to dokaz o ograničenosti naše civilizacije? Pa čak i ono kako su nekoć pokapali mornare, zamotane u plahtu i opterećene utegom, pa buč! s daske preko palube u more, nije mi ništa naročito. Pomisao kako tonem u mračne dubine u kojima se skriva tko zna što ne djeluje mi nimalo privlačno.
Zato mi se dopada kako su neka američka indijanska plemena postupala sa svojim mrtvima. Kadikad se može vidjeti u nekim vestern-filmovima prerija, a na vrhovima brežuljaka na platformama na visokim štapovima leže pokojnici. To mi se sviđa! Ležiš mrtav kao da si zaspao, ništa te ne stišće niti prži, oko tebe mnogo zraka, puše vjetrić, grije te sunce i hlade kiše, ponad tebe neba sa zvijezdama koliko hoćeš! Zašto naši sanitarni propisi ne omogućuju i tako nešto?
Lijepa naša domovina ima mnogo prekrasnih pustopoljina na kojima nikada ništa biti neće, niti su za ikakvu privredu, niti su nalazišta ičega, nema nikakvih naselja nadaleko, moglo bi se ondje raspadati na miru bez bojazni da će ikome smrdjeti. Eventualno bi se leš mogao omotati u žičanu mrežu da ga baš ptice ne počopaju. Pa nakon otprilike šest mjeseci, kada se sav raspadnem, neka s ostacima rade što hoće, neka ih pale, mrve, pokapaju ili rasipaju, sasvim mi je svejedno. Nakon toga na isto mjesto može doći i netko drugi, nisam ljubomoran.
Kolika naša krška polja i planinske uzvisine su kao stvorene za takva groblja! Mogli bismo uz minimalna ulaganja postati grobnica Europe inauguriravši nov način dostojanstvenog i privlačnog baratanja sa zemnim ostacima naših najdražih. Pasivni krajevi bi procvjetali! Ništa lakše nego utemeljiti uspješnu marketinšku kampanju za takvim estetskim i ekološkim pogrebima. Mala zemlja za vječni odmor!
Ne tražim nikakva patentna prava za ideju. Evo, ideja je tu, sada još samo treba sluha odgovornih društvenih i privrednih faktora, pa će - pored kravate, penkale i bežičnog prijenosa električne energije - Hrvatska ugraditi još jedan doprinos u temelje svjetske civilizacije.
Post je objavljen 20.06.2007. u 09:05 sati.