eto i dolazi i kraj ove skolske godine...postajem vecaa...ici cu 7. raz...nije velika brojka..ali ipak godine jako brzo prolaze...i pomisljam si..kako...i kako se previse vezem za svoj razred...neznam kako cu podnjet rastanak...8. razred s kojim sam se fuul sprijateljila odlazi...shvacate sta znace te rjeci odlaze...ovo ce biti naj osjecajnijio post ikad pisajbolji prijatelj...igor...skojim sam se jako sprijateljila...sada kada ga gledam...srece mio se slama i sama pomisao kako ce 3. klupa u skoli biti prazna..i kako nece vise u nasem razredu biti najvaznijeg igora...nase duse razreda....koi bed...pa sve cese raspast bez njega..svee...odlazi zivot...cini mi se kao da ga gubim zauvjek...iako on prica da ce dolaziti u bilje posjetiti nas..nije to,to...nece ga biti u razredu s nama..nece s nama provoditi nase trenutke srece mrznje placa...zelim da ostaneee...zelim da i dalje s nama bude ali to je nemoguce...cini mi se daaa,daa....ce nas raz bez njega nestati...paaa...moja gigorina mi je svee....provest cu zadnje dane s njim stoo bolje mogu!...s 8.razredom...i smojom dagom,sunom...ma svima...daga cura koja je uvjek bila uz menei kada sam plakala i kada sam se smijala i kada sam bila napustena od svih ona je bila uz mene....ona mi istom o odlazi u srednju...vbelika cura...no ja i ona ce mo ostat u kontaktu...sigorom sam u razredu od 1.razreda...bilo je izmedu nas punoi svada prepirki ma svega..ali ipak ja ga volim...pa on mi je naj frend...zamislite ...da....ma nezelim uopce da itko osjeca ovliku tugu u srcu kao ja ovog trenutka....PA JA NBEZELIM DA IDUUU....sve sto je ljepo kratko traje...da sam znala...ja bih...svaki boziji trenutak s njim provela...kao posljednji...da sam znala da se SELI...ali nisam...pa...kada malo bolje razmislim...izgubit cu vazan dio srtca mog...¸moj igoree...znam da ovj post nikada neces procitati..ali nekako osjecam da je i tebi zao...da i ti nas nebi napustio..iako ti govoris da ti nece,moo falit...znam ja da je to jos jedna od tvojih sala...znaj...uvjek cu te cekati..svakog cu dana misliti..kako...ces docii..kako ces me opet ustipnuti da imam sljivu..kako ces me opet pogledati svojim sjajnim ocima i rteci mi nebrini se...sve ce biti ok...cekat cu te u zadnjoj klupi povjesti...i sjevžcati se tebe kako si prdio...sjecati cu tze se zauvjek...jel ipak ti si prijtatelj kakvog cu pamtiti..do kraja zivota....posto se selis u knezeve preko ljta cu visiti na bazenima dan i noic...i druzitin se s tobom...igore....znaj da te volim ko frenda..znam da nevolis da placemo za tobom...no sadasnji tvoji osmjesi mi samo mame suze..i podsjecaju me kako te vise necu moci vidjeti u razredu...kako vise necuu moci s tobom pjevati od severine pjeseme...nemoij ici jelk te ja i cjeli razred volkimoo....znajte cjenite svak0og prijatelja kojedžg imate pored sebe jel niste ni svjesni koliko vam znaci...pozz svee...moju dagu...koju necu moci zavboraviti..moju preslatku dagu...zelim ti sve naj u srednjoj i da nades nekog picana...kako ce mi sada svaki dan u skoli se ciniti besmislen..boze zasto oduzimas ono sto volimo i zasto nam ga trgas iz drustva i selis u drugo????kme...=((((((((((
Post je objavljen 19.06.2007. u 22:05 sati.