Ne znam odakle smo stvoreni niti kako je nastao ovaj svijet. u biti znam, al necu vam otkriti :)) Ne znam zašto nam je dana mogućnost života niti kamo idemo kada nas obavije prekrivač kojeg ljudi smrću zovu…
Nije ni bitno. Živim sada, u ovome trenutku. Čovjeku je dana sposobnost razmišljanja i doživljavanja osjećaja. Uzdižemo se na stablu života, razlikujemo od životinja. Iskoristiti ću svoje prednosti. Svoju moć da mislim, osjećam, istražujem, razmišljam i uživam…
Danas pada kiša, no svejedno ću leći u travu i gledati sunce. Neću razmišljati zašto živimo niti odakle smo došli, prepustit ću se ovome trenutku. Biti ću sretna zbog svake kapljice kiše na svome licu, dijeliti ću osmijehe i uljepšavati drugima loš dan. Neka mi svaka minuta bude minuta veselja, svaki trenutak - trenutak sreće.
Svaki dio mog života je poseban i jedinstven. I dani radosti, i dani tuge. Sretna sam i zbog jednih i zbog drugih jer, da nije bilo vremena bola i plača, ne bih bila ono što jesam, ne bih znala cijeniti svaki sretni trenutak i pretvoriti loše u stvari u one dobre. Sretna sam jer sam iz svake prolivene suze naučila nešto više, jer je poslije svakog pada uslijedio uspon i poslije svakog poraza nova pobjeda.
Post je objavljen 19.06.2007. u 21:13 sati.