Marketing
Moja predizborna kampanja
Čini se da stres uzima svoje žrtve. Naime, u zadnje vrijeme dosta je osoba koje poznajem, bez obzira na dob, završilo u bolnici, zbog različitih simptoma, a na kraju je svima dijagnoza bila ista. Doktori bi samo rekli „Sve vam je to od živciranja“, Ne smijete se živcirati“. Pa te upiknu sa injekcijicom apaurina ili kakvog drugog sredstva za smirenje i pošalju te kući i još ti prepišu recept za neki od sedativa. Ljudi su očito rastrgani između posla ili obitelji, svatko ima nekih svojih briga, tako da se neki ne stignu niti odmoriti, a kamoli pomisliti na sebe. To vjerojatno možemo zahvaliti ovakvom životnom standardu. Jer kako netko može opušteno živjeti kad radi za privatnika koji mu plaća 1.800,00 kuna na mjesec, pa ti živi s tim. A kući ima ženu koja zarađuje također neku takvu svoticu i još dvoje djece koji idu u školu. Dok se poplaćaju režije, pokupuje hrana, djeca „opreme“ za školu, što im ostaje? Da uživaju u životu? – ne bih rekla tako.
Mislim da ovaj narod ide u skroz krivom smjeru, ali drugoga niti nemaju. Hrvatska će se podijeliti na 4 dijela: na ovisnike o drogi, ovisnike o alkoholu, ovisnike o sedativima i antidepresivima i u ovu zadnju skupinu bi spadali svi oni koje ove prethodne osuđuju, a ta bi skupina bila isto ovisna o osuđivanju ovih drugih zbog njihovih poroka (mislim da je vrlo malen broj takvih).
No, ne brinimo, sada će nama izbori, sad će nama luda obećanja doći. Mediji će u to vrijeme prikazivati našu zemlju kao idealnom (da vide ovi vani da smo mi dobri, zbog ulaska u EU), a ove face će prvo pokupiti novac od nas (razni porezi), a onda će taj isti novac ulagati u svoju izborničku kampanju. Nekima bi bilo bolje da pogledaju na sat, pa da vide koliko zapravo „vrijede“, a koliko će tek vrijediti kad ostanu sami s tim satom. Bolje da su od tih novaca učinili neko dobro djelo, napravili nešto humano, a ne tu dovodili neke slavne pjevače, dijelili kobasice i zastavice s natpisom njihovih stranaka, jer od toga nema ništa, to već sutra ode u zaborav. A novac koji se tu potroši, mogao bi se spasiti toliko života. Ali nisu oni tu da misle na druge, kad su to i činili.
I eto, onda nam je čudno kad ljudi zbog „živaca“ završe u bolnici. Pa kako i ne bi? Svaki dan kad odlaze na posao u biti se bore za egzistenciju, a državu baš briga. Na poslu nervozan šef, rokovi pritišću, terori na sve strane, računi se gomilaju, privatnici ne isplaćuju plaće po 3 mjeseca, nekada i više…..Pa ti živi i idi na more. Kakve si sreće, nađeš povoljan smještaj na moru, sve rezerviraš, očekuješ odmor tjedan dana i tomu se raduješ cijele godine, dođeš u hotelčić i počne padati kiša i pada cijeli tjedan koliko i traje tvoja rezervacija.
Nemojmo se samo začuditi kad uskoro u trgovinama osvane polica sa antidepresivima. Dobar dan, izvolite, kako vam mogu pomoći?“ – „Dajte mi kutiju Xanaxa i to od 1 mg“ „Ustvari, dajte mi još jednu i za moju ženu.“
Post je objavljen 19.06.2007. u 20:17 sati.