Marketing
PRIČA IZ TIHOG VLAKA
U vrtlogu boja rastapaju se misli –
odsjaje zvijezda
čarolijom pretvaraš u riječi;
lebde kao aureola čuvara
iznad mene
bliske
treperave
nježne
moje.
Lijepim ih na dlanove,
pravim od njih ukrase
za neposlušni pramen sa čela,
crtam njima mostove,
duge,
kolodvore;
skrivam ih u raširenim zjenama
da ne odskakuću razigranim korakom
vijugavim stazama
popločanim pogledima u daljinu
ka beskraju -
jer tako nestašne,
neukrotive su,
večeras,
za mene
Tvoje riječi, anđele.
Post je objavljen 19.06.2007. u 19:34 sati.