Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mosor2

Marketing

Neue Kroatische Kunst


Kako ono glasi ona marksistička dosjetka - da se u povijesti sve događa dvaput, jednom kao tragedija, a drugi put kao farsa? Daleko od toga da je slovenski Laibach bio tragedija - radilo se o umjetničkoj dekonstrukciji totalitarizma i tome pripadajućem intelektualističkom sprdanju - a također o izvozno orijentiranom multimedijalnom proizvodu.







Laibach ste mogli voljeti, mrziti, ili prema njemu biti ravnodušni - teško da biste ičim izazvali efekt kakav proizvode lik i djelo našeg domoljupca Thompsona. Riječ je o totalnoj dekonstrukciji dekonstruktora - izvedenoj štoviše bez ikakvog plana, koncepta, humora, ili nedajbože intelekta. Zamislite komičara koji stvori komični lik, totalnu karikaturu - i doživi da isti takav za nekoliko godina postane uvaženi političar ili zaslužnik, da ga svi doživljavaju ozbiljno, i nitko se ne smije. To je da ti srce prepukne.







Thompson je baš takav lik: on i njegova publika doista prizemno vjeruju u stvari kojima su se Laibachovci rugali, i koje su bile tako očito smiješne, sve dok nisu došli ljudi operirani od humora. Zamislite situaciju u kojoj nekome morate objašnjavati zašto je vic bio smiješan. Fizička komponenta je također silno bitna: u Laibachovom konceptu pjevač/vođa karizmu ne derivira ni iz kojeg od uobičajenih izvora, jer niti je lijep, niti jak, niti milozvučan, a s onim pokrivalom na glavi uspješno asocira na Duška Lokina. Thompson pak čitav koncept pop zvijezde iskreće naopačke, jer je totalno nekarizmatičan, štoviše, izgleda i ponaša se sasvim banalno.







Poput Laibacha, i Thompson je izvozni proizvod. Hrvatska ga doduše ne može plasirati zahtjevnoj stranoj publici, ali na zapadu ima toliko naše dijaspore, umorne od nepljuvanja na pod i poštivanja propisa, koja će napuniti njegove koncerte u brojkama kakve Laibach nije mogao ni sanjati. Nije nemoguće zamisliti ni Thompsonov istočni pohod, za koju godinu, na tržišta Bosne, Crne Gore i Srbije, s novim fanovima koji će znati cijeniti fašizam, kad ga prepoznaju.







Thompson i Laibach su upravo toliko slični i različiti koliko su Hrvatska i Slovenija slične i različite države. To je i razlog što će ironiju i težinu te rečenice prije shvatiti Slovenci, nego Hrvati.







Post je objavljen 19.06.2007. u 13:57 sati.