Hm...kako da pocnem ovaj post...
Danas sam ponovo dozivjela jedno lose iskustvo...zapravo je sad gotovo s tim...
Sama sebi govorim da ce bit bolje...a nikad ne bude bolje.
Uvijek nekako otjeram osobe od sebe. Ne znam sto ucinim da jednostavno odu... To mi se ponovo danas dogodilo...
Kako sam ja glupa... Ali necu plakati, samo cu svoje osjecaje izbaciti na svom «veslu»...
Da da...preglupa sam ja...al eto, netko mora biti i to...
Trebala sam znat da ce to tako ispasti...uvijek bude tako...
Previse vjerujem ljudima, a oni mene obasipaju samo praznim rijecima koje su bas to-prazne.
Ali sada je gotovo s tim... od danas ne zelim plakati zbog nikog. Jer nitko ne zasluzuje moje suze...hm...
Mislila sam da cu ovako sretna i voljena biti dugo...ali nisam... samo sam se tako osjecala... nisam ni bila voljena... ali bio mi je to lijep osjecaj...i hvala na tome, sto si mi bar to pruzio ako nisi nista drugo...
I ne, nisam ni bijesna, ne mrzim te, ne... hvala ti bar za to malo sto sam se osjecala sretnom.
Necu te ni mrziti jer ja nikog ne mogu mrziti... to je prevelika tezina da nosim u sebi-mrznja.
I bit cemo samo frendovi...kao i prije, ne brini... s tobom sam mogla pricati o svemu, pricamo o glupim stvarima a da nam nije dosadno... i rekao si da si pogrijesio...u cemu?
U tome sto si se vezao za mene ili u tome sto si dopustio da se ja toliko vezem za tebe?
To me zanima najvise...
I zanima me sto mislis sad o svemu...
Post je objavljen 19.06.2007. u 15:28 sati.