Marketing
Highway Star
Onaj osjećaj kad više neznam jesam li došla doma večeras ili jutros, jer na satu je još večeras ali iza brda već stiže jutros i dokazuje teoriju da je ono večeras postalo sinoć... Tako je nekako i moj život sve više pun šarenih slika i psihodeličnih melodija što se manifestiraju u morbidnim crtarijama, boemskim apstinencijama od depresivnih misli i bolovima vrata.
Čudan osjećaj svakako.
A provlači se kroz sve što percipiram.
Shvaćam koliko sam još uvijek djete u nekim stvarima. Zarobljeno u koži osobe koja ipak odrasta u stvarnosti. Onoliko koliko je to moguće kad živite od vlastitih snova i za vlastite snove.
Možda je riječ o pogrešnom mjestu i pogrešnom vremenu... Da je bilo drukčije, možda bih tada imala jača krila, ne bi se slomila svaki put kad zapnem njima za zidove uskih ulica premalenog grada.
Ironija je što imam sve što bi mnogi željeli. A ja pružam ruke prema onomu jednome što mi fali. To mi je valjda u krvi, vječno biti ona koja traži nešto u čemu može naći odsjaj vlastitih očiju... Sitne djelove srodnih duša.
Sve dok jednom ne nađem cijelu.
Post je objavljen 19.06.2007. u 12:14 sati.