Marketing
... vikend u Ivaniću...
Vikend je iza nas. Dobro raspoloženje je još uvijek s nama
, grozan rezultat nas nije pokolebao i idemo punim snagama naprijed. Nakon što se naspavamo.
Pa dakle još davno prije, negdje tamo na početku godine pao je dogovor da idemo u Ivanić na natjecanje, jer po pričama naše prve ženske ekipe, iskustvima nekih naših članova, a i mene osobno ali s drugim ekipama, znamo da je tamo uvijek bilo jedno odlično natjecanje ali prije svega druženje. Što smo sad i sami sebi potvrdili.
No kako se to obično kaže krenimo od početka da dobijemo dobar zaključak. Kako ste već navikli čitati da nam treninzi nisu jača strana 
i jednostavno se ne možemo naći svi u isto vrijeme negdje predvečer, odlučili smo promijeniti taktiku i napraviti treninge ujutro. Pa tako u nedjelju u 08:00 ujutro par sati prije nego što smo krenuli prema Ivaniću odradili smo taj trening i začudo bili smo svi. A nakon sat vremena slaganja vježbe i trčanja štafete brže bolje smo se spremili, napunili naš IMV i krenuli u dobro znanom nam smjeru.
Više ni sama ne znam jel smo mi zakasnili ili je to sve jako brzo teklo, nismo se stigli ni pošteno pozdraviti kad eto i nas zovu na stazu. Brže bolje po opremu, svi smo se pogubili, gdje su nam opasači, oznake, žurba je bila velika da neki nisu ni cipele stigli zavezati,
ali zato je tu poslužio onaj naš manji dio jačeg spola. 
Ono što sam ja htjela se ostvarilo a to je da članovi koji nikad nisu bili na nekom tako velikom natjecanju osjete čar adrenalina i ogromnu tremu koja se pojavi pred sami nastup. Upravo se to dogodilo. I to mi je jako drago, jer pogotovo mlađi članovi će i ostala natjecanja shvatiti malo ozbiljnije. Iako je i nas starije bila frka.
Vježba je gotova. Nije baš sjajno prošlo jer mi znamo da mi to možemo puno puno bolje napraviti. Ali ne treniranje + još hrpetina stvari koje ne bih sad iznosila učinile su svoje. Samo ja znam da mi to možemo, jer i lani smo vidjeli da možemo, samo se moramo vratiti u formu. I to moramo pod hitno. No vježba 47,70 + 25 sek grešaka + štafeta dovele su nas do onog mjesta, 43. 
Nismo jako razočarani, možda samo malo tužni, ali svjesni smo bili od početka cijele situacije tako da punom parom krećemo dalje. 
Pozitivna strana ove jedne vježbe je ta što se ne moramo dugo pržiti na suncu, pa smo tako nakon odražene vježbe pohitali u hlad.
Tako se dio ekipe družio na tribinama sa poznatim vam vatrenim kacigama
,a drugi dio se osvježavao u bircu tamo pokraj parkića. 
. No meni ništa nije dalo mira pa sam morala obići sve i svašta iliti sve i svakoga. Od svih blogera pa sve do naših susjeda i poznanika.
Pa malo me bilo kod mojih u bircu, a malo na drugom kraju igrališta.
No pronašla sam veselu ekipu kod koje sam se i utaborila tako da, ekipa najte niš zamjeriti..
Brzo sam ja i svoju Ančicu dopeljala pa smo s njima kratile vrijeme do proglašenja rezultata. I baš nam je bilo super, a s obzirom da sam ja obečala staviti neke slikice na blog, ispunjavam obećanje... 
No svemu lijepome dođe brzo kraj pa tako i našem druženju. Slijedilo je proglašenje
koje smo ispratili sa smijehom..
Svoje medalje smo pokupili, pozdrave brzinski podijelili i krenuli prema našem imv-u.
Bilo nam je pretužno što moramo otići ali .... uvijek ono ali...
Nismo ni primjetili koliko smo bili gladni dok nismo počeli u kombiju jesti sve što nam se našlo pod rukom, od čipsa, štapića, a kao poslasticu naš dragi Ivek nam je izvadio nekakvu kobasicu koju je ponio od doma na koju smo navali ko da u životu nismo jeli.
Sva sreća da smo blizu pa nam nije dugo trebalo do doma jer trebalo je ići na brzinsko tuširanje i spremanje. Ipak dan još nije bio gotov a kao šlag na torti dodali smo i feštu u Hrebincu.
Čak i ja pomalo umorna i sa temperaturom 38,2 (nemam pojma otkud, sunčanica) nisam mogla odoljeti. No kako u svakoj priči postoji problem tako je i u ovoj bio prijevoz. Ali kad je želja jača od svega jednostavno skupite stvari i put pod noge. Da da, Ivanchica i ja smo krenule pješice. Nije daleko, a između ostalog meni je godio svježi zrak. I što da vam kažem, bilo je odlično na fešti.. Toliko je bilo dobro da se jučer malo kasnilo na posao.
A sad onaj zaključak. Vidim da su po Internetu počele neke rasprave o namještaljkama i sl. Ja se neću u to mješati, ali imam pravo na mišljenje. Nama je u Ivaniću bilo predobro. Organizacija je bila odlična, a sa sucima nismo imali apsolutno nikakvih problema. Oprema je bila odlična. S naše strane nema nikakvih pritužbi, eto toliko da se zna.
A što dalje. Sad se pune baterije za produženi vikend.
Veeeeliki pozdravi svima iz našeg Lakteca....
Pusa od lady....
Post je objavljen 19.06.2007. u 06:24 sati.