Ajde pogodite, ajde pogodite kaj radim sutra...
Lakše ćete pogodit ako vam velim da sam pol dana ne kompu i da sam mrdala o nekim dizajnevima...
i da pol dana gledam tv...
a i da sam aparatićem išla čupat dlake ispod pazuha...
i da, to je vrlo bolno.
Ajde, dat ću vam još jedan hint...
skripte su mi raširene na krevetu...
i uspijela sam zaspat na njima 2 puta...
Neeee, neeee, ma kakvi, nije mi ispit sutra.
Hm, indeed nije, jer je preglupo na njega izlazit u ovakvom stanju glave...
No dobro...
sigurno vas zanima kako sam preživjela svadbu.
Evo preživjela.
Ono baš sam se sredila, i da, friz je izgledao kao da je plaćen 400kn,
i super je sve bilo, nalakirala sam si nokte na rukama i nogama, nemreš bilivit.
I super je sve bilo dok nisam stigla na te famozne golf terene gdje je održana ceremonija vjenjčanja.
Odlično.
A mene boli želudac od nervoze.
Sama, glupavo izgledam, odlično nešto, nema bolje.
Nakon stojičkog podnošenja pogleda "ko je ova, tu sama, šta oće?"
Suznih sam očiju upitala ženu za koju sam zaključila da je mladenkina mama (mladenka je moja frendica), jer ima mjesta u njenom autu jer ja nemam prijevoz.
Vožnja s njezinim roditeljima u autu je bila nešto najdivnije te cijele večeri.
Predivni ljudi.
A onda ulazak u restoran, veli mi mladenka, sjedini se tamo di su naši dečki, kao društvo i tak, ali sam se ja ulovila jedne grupice cura koje su mi se činile prilično pitome i koje je bila u jednom razgovoru spomenula.
I sjedenje pored njih prvih 15min je bilo pregrozno nešto, tu je pao već drugi peptoran u ta 2 sata.
Mogu zaključiti da je tih prvih 2 sata bilo gore nego što sam si zamišljala.
A onda sam nekako počela pričat s njima, i uspjela se skompat s curom koja je isto solo došla iz Krka, ali je imala tu sreću da je 2 sata prije vjenčanja upoznala te cure.
A zašto se ja nisam sjetila ideje da odem ranije kod mladenke s željom da kao "pomognem"?
S obzirom da već vidim na koje ću još vjenjčanje biti solo pozvana, i da će ih biti još, čini mi se da slijedeći put neću to zaboraviti.
A uspjela sam se malo i napiti, onako, dovoljno da budem sama sebi smiješna, ali da nitko drugi ne skuži, a kako bi uopće i skužili kada me nikad prije u životu nisu vidjeli.
Mladenka je imala predivnu vjenčanicu, nešto najljepše kaj sam ikad vidjela.
Skroz su mi slatki njih dvoje, on je tako pun duha, veseo i društven, potpuno različit od društva u kojem se kreće.
Ona je bila predivna, vesela i baš lijepo zajedno izgledaju, nekako ljepše nego svih onih puta kad sam ih vidjela u "civilu".
Društvo u kojem se kreću je motorističko, oboje voze motore i totalno su ludi za njima, čak sam mislila da će ona na motoru doći na svadbu, ali dovoljno je normalna da to ne napravi.
Povorku su vodili dečki na motorima, i baš ju je bilo lijepo za vidjeti. Na svakom semaforu i raskršću su stali i zaustavili promet da kolona prođe.
A zgodniiiii. Njami.
Tako da je prilično razumljivo da sam malo razočarana ishodom njihovog netrzanja na mene, a baš sam bila zgodna.
Nisu posebno trzali ni na druge cure, a sve su predivne.
Skompala sam se na kraju s jednim dečkom koji se valjda jedini odvažio prići stolu za kojim sjedi 5 najljepših žena u sali (osim mladenke koja se ne računa u ovoj priči).
Nakon konstruktivnog razmišljanja zaključila sam da je u generacijama nakon moje pronađeno neko savršeno cjepivo, ili je milijeko za dohranu postalo kvalitenije.
Jer teško je shvatiti zašto su dečki moga godišta (i starije) toliko različiti od onih 5 godina mlađih.
Ne da me uopće interesiraju ti dječarci, ali teško da ih se može zvati dječarcima.
Ovaj mali, i njegov godinu dana mlađi brat (obojica u zakonski dopuštenoj dobi) pokazali su puno više inicijative, hrabrosti, opuštenosti i svega onoga što prilikuje jednoj takvoj situaciji.
A sjediti s dečkima za stolom i bojati se pogledati za suprotni stol, ne prilikuje niti situaciji, niti godištu starijih muškaraca.
I onda će se pitati kako to da su sami i da se udaju tek s 35...
A svi redom, visoki, crni, zgodni, motoristi. Pa žene bi puzale samo da ih te oči pogledaju.
O mili moji, stajati pored redom predivnih žena, u zasebnom krugu, drečiti se neke glupe pjesme i pokazivati slike mladoženje i kuma ulovljene mobitelom u muškom wcu, neće spriječiti 2 dvadesetogodišnjaka da dokažu tezu "mlađe je slađe".
To mi počinje objašnjavati zašto je u zadnje vrijeme pomama za mlađim dečkima, valjda je ta generacija ušla u prilično zanimljivu dob, a nastup im je otvoreniji i samouvjereniji.
Ovu temu ću sigurno još neko vrijeme vrtiti u glavi, sada mi pada na pamet činjenica da ih do sada ni jedna žena nije uspjela ubiti u pojam...bojim se da će kad dođu u podmakle 25. (haha) postati neinteresantni kao i ovi sada.
Zabrinula sam se trenutno za svijet.
Hm.
A da idem učit?
Post je objavljen 18.06.2007. u 23:14 sati.