Samo mi tajnu znamo,
Kako svijetle upaljene noći,
Sa bezbroj krijesnica,
Zapletenih u kosi šuma.
Kako iskri i bjelasa
Rijeka protkana srebrom,
U odsjaju blijedog mjeseca.
Kako se šumom odaziva
Dah vjetra što donosi miris,
Isprepletenih i treperavih putenosti.
Vodiš me jasnim stazama
Na put do najudaljenijih zvijezda.
Zastajkuješ tek na mjesečevoj stazi,
Da nam odrediš zajedničku putanju.
Odavno smo savladali levitaciju
I sagledali sve korake bezgraničnosti,
U odbrojavanju trenutaka bezvremenosti.
Dodirima smo zapjevali uspavanku zvijezdama,
I pod nebeskim zvonom uronili u savršenstvo.
Dovoljan je samo jedan let u svemirska prostranstva,
Da se nebrojeno boja u spektru rasčlani i pomiješa.