SRETNA SAM!!!
Pogađate zašto??? ...pa zato jer se bliži kraj moje najveće NOĆNE MORE, škole...
Još samo malo pa gotovo...još samo tri najduža dana,još samo triiiii...
Kako je to lijepo za čut!!!
NOĆNA MORA...BYE-BYE....odo ja na praznike...
Ne znam što se sa mnom događa posljednjih mjesec-ipo dana ;
Stvarno ne znam...teško mi je to shvatiti,ne znam to objasniti!!!
Zapravo,...naučim za odgovaranja,test...dođem u školu i više ništa
ne znam, n i š t a... to je neshvatljivo. Jednostavno, ne mogu,
neda mi se...ne znam. Što je to???? To mi se još nikad
nije događalo...da ODUSTANEM NA KRAJU!
Stvarno to nikome ne bih poželjela... al najgore je to što
to mene uopće nije briga, više me uopće ne dira kad dobijem
lošu ocjenu, nije ni prva ni posljednja...a tako ih nakupljam
u beskraj...da mi se prosjek s 4.1 spusti na 3.7 ..
da se s moguće petice spustim gotovo na trojku...
NE, TO NISAM JA...
Tko je to???????????????????????????????????
Počinjem vjerovati da ja nisam za ništa, da mi ništa ne ide...
n i š t a. To je tužno! Nekome ide sve od ruke...niže uspjehe za
uspjehom,a ja sjedim i plačem...
Muka mi je od onih usranih faca koje gledam svaki dan dok NEPOŠTENO
zaključuju ocjene. Neke osobe s nižim ocjenama od mene imaju 4 ili 5, a
ja 3...i sad to kao nije poklanjanje...TO NIJE FER...N I J E!!!
Kad će to netko shvatit?! Ja sam pokušala,ali kad vidim kak se to sve
nepravedno gleda, neda mi se... ne mogu ja tako...muka mi je od profesora.
Najviše me boli što mi mama onda kad joj ja to tako ispričam kaže:
" pa kak drugi??? uvijek tebi netko nešto skrivi...uvijek..očito je problem u
tebi..." ...TO NIJE LIJEPO ZA ČUTI jer se onda osjećam jadno, jer mi
vlastita mama ne vjeruje, jer uvijek kaže: " a kak drugi mogu! "...
Uopće ne sluša moj problem, samo me pokuša okriviti...nikad nije problem
u profesoru/profesorici koji svoje boleštine iskaljuju na nama, uvijek je
problem u meni.
Najgore je što ne želim iznevjeriti starce. Znam da
mi sve pružaju, znam
da imam i previše vremena i onda ovako..
Svi se raduju kraju godine s OSMIJEHOM NA LICU, a ja sa suzama u očima,
iako to nitko ne zna,iako to sakrivam... ne mogu više, nije to lako!
Čekam praznike...al zašto??? opet će sve početi iznova...moje muke...
samo se nadam da će prestati,da ih više neće biti u 2.raz.,da se više neću
osjećati ovako,valjda ću se malo trgnuti...
Osjećam kao da više ne mogu,kao da sam odustala od svega...
znam da sam sposobna, al ne mogu...TO JE PROBLEM!!!
...proći će i ta tri dana, al moji osjećaju neće...
Kad budem išla po svjedodžbe sve će se vratiti...ne želim da mi tata vidi
kako sam popustila. Neće mi oni ništa, nego će samo reći: "a kako Višnja
može??? samo ti nikad ništa ne možeš" ...to boli, kad mi kažu...
Onda odem u sobu,sjednem i pomislim "bit će bolje iduće godine!"...
i samo mi se plače...voljela bi da mi kažu "a dobro,šta sad??'...
iduće godine ćeš se potrudit i biti će bolje.." ...znam da će tako biti i zato
mi se neda...ništa. Ne znam...dobro je kad čovjek nešto jedva čeka, onda
ga to gura prema naprijed i daj emu snage za dalje...ali ja ništa ne čekam.
Znam da ovo smiješno izgleda i zvuči..čak i meni...al tako je.
Ja se nadam da više nikad neće biti tako.
samo bolje.....
i nadam se da će OSMIJEH biti samo OSMIJEH, iskreni, topli, bez pretvaranja..
a ne poput og sadašnjeg...
OVO MI SE NIKADA NIJE DOGAĐALO I ŽELIM DA PRESTANE, JER NE MOGU OVAKO !!!>