soba mi je opet zatrpana. prljavim stvarima, papirima, knjigama. moram učiti. zapravo, prvo se moram prisiliti učiti. rekla sam sama sebi da neću pisati maratonske tekstove jer ih čita mali broj ljudi, još manje ih komentira, a uostalom govorim sama sebi da zbog sebe same i pišem...
prošlo je već x dana od mog sloma. sloma.. nakupljalo se u meni, jednostavno sam pukla. dobro je da nisam pisala tada, iz afekta, jer nakon takvih situacija obično požalim, a i sam tekst bi se činio prepsihotičan. kažu da osobe primarno i osnovno oblikuje jezgra iz koje su potekli. ne, ne mislim na zigotu, nego na obitelj. obitelj je izvor, kako svih dobrih, tako i onih odurnih, odvratnih misli i djela. misliš si, ti si jedan, jedan naspram njih svih, možda bi bilo lakše da tebe nema, kad već na njih ne možeš utjecati. bi li onda shvatili da nije (samo) u tebi problem? ne sjećam se kad sm zadnji put bila u ovakvom stanju. i jesam li uopće ikad bila. sad sam i odraslija, te svjesnija svojih djela i posljedica. još kad tome pridodaš i i namjeru zlodjela.. ne bih se mogla izvući na neuračunljivost. sudilo bi mi se za dolus, i to onaj trećeg stupnja! kao i obično, dan započne idealno, super pet. onda se tokom dana prestanemo pretvarati da je sve super pet.onda shvatiš da edipov kompleks očito vrijedi samo u odnosu majka-sin, i da si u potpunoj suprotnosti onome što bi imalo veze s edipom (ali bi mogla nekom iskopati oči), no kompleksa ima u izobilju. ili će se netko pobrinuti da ih ima. a ti ih ne želiš, pogotovo ne brinuti se i za tuđe, roditeljske. eskimi imaju jedan zanimljjivi običaj (vjerojatno kao mnogo zajednica plemenskog tipa)-svoje roditelje, ali i sve starije, bolesne i nemoćne odvode van naselja, da umiru, da pate, da ih pojedu divlje zvijeri. (možda bi im trebali poslat jadranku kosor da im predloži svoju humanističku politiku?) zašto mi susjedi nemaju tigrove za šetkaranje po dvorištu?
adrenalin mi je divljački kolao tijelom, toliko intenzivno da su mi se mišići počeli grčiti od nemoći. htjela sam ga ubiti. umrtvljivati mu dio po dio tijela, dok ne počne gnjili i smrdjeti. jedino što sam mogla bilo je ukipjelo stajati na mjestu. disala sam kroz usta, dok su mi suze curile niz lice. bam-bam-bam-bam. bam-bam-bam-bam. zraaakaaa. vidi luđakinje.. stvarno čudno, dijete je prolupalo. tako mlada, a tako luda. palo mi je na pamet da se popnem na krov i bacim dolje, možda bi mi se posrećilo da padnem na kakv šiljak... tableta nije bilo dovoljno u kući. ono, nije mi se dalo požvakat njih par i završit na hitnoj.. nemam mi niš goreg kad neš radiš i to ne napraviš kak treba.. isto tako, nije bilo ni dovoljno alkohola u kući s kojim bih mogla pretjerati te tabletice. o, bože, make it stop!! a još trebam i učiti, i navečer na štrupfov štrumpfastični rođendan.. nije bitan uzrok, samo saniranje štete: tabletice za smirenje, tableta za spavanje. i tulum može početi! jeste kad probali popiti tabletu za spavanje usred dana? probudite se bistrog uma, kao jutros rođeni, izlazite sa zvijezdama, ne hodate, lebdite! i idete na tulač, čovječe!
pogledala sam se u ogledalo, stvarno kao jutros rođena, čovječja ribica-style; ne baš čista kosa, podočnjaci da boli gledat ih, al, heeej, tulač! malo puno šminke nikom ne škodi, tamne dress boje za mrak, šilterica i- we all feel better in the dark! izaći među ljude, to je uvijek najbolji lijek. među one nepoznate još i bolje. doduše, ovo je bila poznata skupina osobenjaka, pa mi je došlo da pobjegnem nakon 15 minuta (kaj 15, serem! čim sam došla, palo mi je na pamet da odem!) kasnije mi je sve bilo tak faaajn.. ne prođe kemija tako brzo kroz organizam (na to pazite ako se drogirate ili ćete se droksat u budućnosti, a morate napravit nalaz krvi i sl.). no, moje tužno srce bivalo je sve tužnije.. očekivala sam da će se moj bivši pojaviti tamo. nije. i bolje da nije. i deserve so much better. jutro je pametnije od večeri..
nekoliko dana kasnije započela je moja rehabilitacija. a koga drugog kriviti, nego tulač? ;)
Post je objavljen 31.05.2007. u 18:45 sati.