Marketing
Tur riport Žepče, Rokaj fest
Za Žepče smo krenuli oko pola 5. Ima nekih 2 sata vožnje pa reko da poranimo. Potrpali smo se u golfa dvicu turbo dizl koji ovih dana slavi američku punoljetnost al troši ko bolji zippo upaljač. Uživajući u pitoresknim krajevima nekako smo se dovukli do Žepča, gradića negdje na pola puta od Orašja do Sarajeva. Cijelo vrijeme su nas pratili monsunski oblaci tako daje bilo upitno kakvo će vrijeme biti tamo jer ipak se radilo o open air koncertu. Našli smo Žepče a onda se tradicionalno izgubili te nakon po sata ipak našli mjesto svirke. Oprema katastrofa. Sve neka dječja pojačala al ajd šta je tu je. Tu se opet na vidjelu pokazala tradicionalna solidarnost kolega glazbenika koji nikome ne žele posuditi svoj komad opreme. No nema veze, dok ima budala poput nas koji uvijek posude svoje nema zime za roke rol.
Malonogometni stadion se iznenađujuće popunio i po mojoj slobodnoj procjeni bilo je nekih cca 700-800 ljudi. Kvaka je u tome što je publika bila iznimno zahvalna. Igralo se, skakalo, plesalo kao da nas znaju 100 godina. Nakon prve pjesme nestane struje za vrijeme našeg nastupa al aj nema veze. To je bila anplagd verzija. Sve u svemu bilo je do jaja.
Detalji OVDJE
Nakon što smo se sretno vratili kući i prespavali ujutro smo odmah krenuli za Zagreb na Rokaj Fest gdje smo svirali u sklopu DEMO festa. Nakon duge i teške potrage pronalazimo Jarun a nakon još duže i i Otok Mladosti. Eh da je bilo spojiti Žepče i Zagreb i to bi bio pun pogodak. ROKAJ fest ima tendenciju stvaranja velikog festivala. Nažalost ta tendencija ide preko leđa nas malih bandova. Jer dobiti 0 kuna putnog troška baš ne olakšava bandu poput našeg put ka nekom prosperitetu. Nama iz Županje treba cca 800 kuna sa putarinama i sve to plaćamo sami da bi odsvirali 4 pjesme na vrhunskoj opremi. Da, oprema je bila vrhunska a onih 12 kampera u publici je lagano pratilo svriku na ogromnom stage-u.
Da, dobili smo i po jedno pivo a ljubazna teta Vanja iz back stage-a nam je dala još dva piva jer neko nije mogo. jes, čak po jedno pivo smo dobili. Sreća da smo poučeni gorkim iskustvima iz prošlosti dofurali sebi litarskog Pana jer je piva tamo bila 15 kuna za pola litre karlovačkog.
Bek stejdž je bio jako fin i izgledao je kao kad je Dora pa smo samo čekali kad će glasanje da počne. Ekipa je bila ok i svi su više manje fer odradili tih 15 minuta slave. Ispred 12 ljudi. Više OVDJE
Na svu sreći nismo dugo ostali jer smo čuli da je navečer bio potop epskih razmjera u Zagrebu. Došli smo kući slomljeni na zasluženi odmor.
U petak smo opet u Osijeku, valjda će biti više ljudi nego neki dan a u subotu sviramo u Županji na domaćem terenu nakon gotovo godinu dana.
Post je objavljen 18.06.2007. u 14:35 sati.