Marketing
UZMIMO U RUKE SUDBINU I SREĆU...
Draga moja Filipinko, kako sam ti i rekao, vidjet ćeš gdje
sam bio dok se igrala utakmica Cibone i Zadra...
Iako se ne mogu oteti dojmu, da je i u tvom komentaru
zaostala jedna bodlja, moram ti reći da se ja iskreno nadam,
da među mojim upecanima, nema nacionalista, i da su svi
do jednoga kako ti kažeš ''finci'', i domoljubi...
Sinoć sam bio na koncertu Thompsona na stadionu.
Bilo je tu ljudi sa svih strana.Iz cijele zemlje, a Bome i iz
Inozemstva. Transparenti iz Melbournea, Škabrnje, Vukovara,
Osijeka, Splita, Gospića, Munchena,Zadra,Krapine, Maribora...
Dokazuju da je moguće biti na jednom mjestu, zajedno, bez
''špananja'' tenzija za i protiv Zagreba.
Staro, i mlado, muško i žensko, svi su tri sata otpjevali
pjesme stojeći , i nagrađivali pljeskom, svaku izvedbu
Thompsona i gostiju...
Pljeskalo se,i pjevalo i to burno, na izvedbe Zadarske klape Intrade
(Hvala Santea,hvala Aurrora),na izvedbu Jakovčeve opere, na Čavoglave...
Mnoštvo naroda, dokazalo je još jednom snagu zajedništva,
A pokoja suza u oku prilikom izvođenja pjesme
''E moj narode...'' dokazala je da ipak ima još osjećaja pripadnosti
I bratstva u Hrvata...
Za kraj, citirat ću novinara ''Večernjeg lista''...P.Grubišića...
Teško je naći riječi za opisati atmosferu na maksimirskom koncertu. Oni koji nisu bili i to doživjeli, reći će da pretjerujemo, a oni koji su bili sudionici velikog spektakla, reći će da je to trebalo doživjeti...
I je, trebalo je to doživjeti. Kada 60 tisuća ljudi, na jednom mjestu, pjeva
Odjednom...iz sveg glasa...
A Thompson, maestralno je otpjevao pjesme sa novog, i starih albuma...
Što reći, već hvala ti što si nas potsjetio na dane ponosa i slave...
Dragi moji neka vam je BISTRO...
Post je objavljen 18.06.2007. u 09:52 sati.