Marketing
ShE wAs FoUnD mE bUrIeD iN tHe SnOw
Preporučujem da ovo slušate uz pjesmu od AFI - love like winter to je ovaj spot dolje a i imate pjesmu u playeru.
Ulična svjetiljka počela se je paliti kako se je dan počeo gasiti.
Ja sam hodao pustom ulicom i gledao kontrast ljepote, ulične svjetiljke i dana koji umire, no znao sam vratiti će se. Nije kao ona, ona je rekla da će se vratiti, zauvijek je nestala.
Moja ljubav, koju sam izgubio jedne noći. Snijeg je padao po nama, ona je bila privijena uz mene, nije nam bilo zima kao ostalima.
Ljubav nas je grijala a mi smo letjeli kao i pahulje snijega što su padale, mi smo bili ljubavnici kojima su se svi divili.
Ona je bila moj bog, ja sam na koljenima bio za nju, volio ju. Ona mi je lagala svoje osjećaje, osmijehe mi davala koje nije osjetila, lagala mi je , da voli me.
Sjećanje na nju ubija me, grlim svjetiljku jer nema nje, ljudi misle da sam lud ali ne, nisam lud samo ne mogu bez nje, svoje voljene.
Ljubav naša umrla je kao i onda kada se rodila, kao i sada.
Hodam ulicom i sjećam se, kako milovala mi je kosu, voljela je koliko i ja nju, zato sam ostavio zauvijek na sebi svoju kosu.
Koračao sam tiho i polako kako je i snijeg padao, kako je i dan mračniji postao, na kraju se ugasio. Snijeg me milovao umjesto nje, svjetiljke sada bile su jedine zvijezde jer nema više nje, da kada poželim vidjeti nebo i zvijezde pogledam u njene oči.
Vrijeme je reklo, ostao si bez nje. Nisam htio ostati bez jedine osobe koju sam imao a ostao sam, sam a ona rekla je '' ne volim te''.
Ona nikada nije naučila voljeti, bila je hladna kao snijeg koji pokrio me je. Legao sam na tlo sada, ljudi nema da vide me, snijeg pokriva rane moje.
Sjećam se ljubavi, u kojoj sam bio sam, sjećam se kada grlio sam je bila je kao snijeg i rastopila se kroz moje ruke, a voda što nakon snijega u rukama ostaje, zamijenile su moje suze, pregorke da bi se ikada zaledile.
Pao sam u duboki snijeg, gledam se a ne vidim se, osjetim samo da snijeg ovaj pokriva me i sve jače pada na mene. Pomislio sam da želim zauvijek u snijegu ostati, da se ne želim ustati.
Tu je bilo mjesto našega posljednjega poljupca, da sam onda bar tu pao i ostao, da sam se zaledio i nikada ustao. Poželio sam ovaj puta da tako i ostane, sklopio sam oči svoje.
Otvorio sam oči, toplina me opet dodirivala. Usnuo sam u snijegu, nisam znao da ću ikada više toplinu osjetiti. Pokraj mene sjedila je cura lijepe duge kose. Ravni pramenovi koji su prekrivali predivno joj lice. Gledao sam je u oči besramno predivne. Ona, rekla je : našla sam te u snijegu smrznutoga, jesi li ok?
Ustao sam se, gledao je, primi za ruku i poljubio je. Nasmiješila se je a ja sam je zagrlio i rekao: samo tebe sam cijeli život čekao, nekoga da me spasi onda kada sam odlučio da živjeti više neću.
Poljubila me je nježno poput onoga snijega što na mene je padao, toplo poput vatre što je pokraj nas u kaminu gorila.
'' ja sam tebe čekala, a ti si čekao nju, imala sam te u svakome snu'' – rekla mi je to a ja, saznao sam da čekao sam krivu, prva otišla je, a ova čekala je da dođe do mene.
Ona je moja ljepota postala, meku kožu sam joj mazio danima. Ljubio sam je godinama, dok me nije napustila. Ona je rekla da mora otići, daleko gdje će me čuvati, s anđelima me gledati. Rekla je da se ne smijem prestati smijati jer ona će me doista čekati, tamo gdje ćemo kao anđeli beskrajnim edenom plesati.
I sada snijeg pada po meni opet, i ja sam opet sam. Grlim bocu alkohola što mi snagu da, pišem joj pjesmu veliku i lijepu da cijeli raj zna koliko volim je ja.
Snijeg pada na mene, i na pjesme moje, ledi mi se tijelo a još za nju toplo je srce moje.
Post je objavljen 17.06.2007. u 16:53 sati.