Znam da vam naslov ovog posta zvuči čudno. Luna je ime moje mace koju je u petak pregazio auto i nažalost nije preživjela. Ona nije bila samo moja maca, već i najbolja prijateljica. Kada smo pozvali veterinara, bilo je već prekasno. Luna je nepomično ležala na cesti. Sve mi je to izgledalo kao noćna mora. Osjećala sam se kao da ću se uskoro probuditi iz nje. Vidite da pišem tek drugi dan nakon toga. To je zato što sam se nadala da sam sve samo umislila, da je to bila iluzija ili tako nešto. Ćak sam mislila da to nije bila Luna nego neka mačka njoj slična. Luna je umrla 5 dana prije svoga rođendana. Nije napunila niti jednu godinu. U zadnje se vrijeme osjećam kao da sam izgubila veliki dio sebe, jer Luna mi je bila kao sestra, kćer i najbolja prijateljica. Želim joj zahvaliti jer uvijek kada sam bila tužna, ona mi je skočila u krilo i tješila me. Kada sam previše pričala, znala mi je staviti capu na usta da prestanem. Lovila mi je olovku dok sam pisala zadaću. Znala je u pola noći doći na vrata i mijaukati da ju pustimo van.
...hvala ti Luna jer si mi bila sve...
Post je objavljen 17.06.2007. u 15:25 sati.