U ono doba mnoštvo je hodalo za prorocima. I Isusa su slijedili. Ostavljali su majku i oca, poslove koje su upravo taj tren radili i išli za njim. Je, je reći će neki to treba shvatiti u vrlo prenesenom smislu. Slijedili su novu vjeru- kršćanstvo reći će. Uglavnom je to tako, ali ja bih rekla da su ga doslovno slijedili. Isti tren. Ostavljali su sve što su radili i imali i odlazili za njim.
Piše: Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: „Hajdete sa mnom, učinit ću vas ribarima ljudi. Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.
A dva druga brata Jakov Zebedejev i brat mu Ivan isti su tren, na njegov poziv, ostavili vlastitog oca i mreže koje su krpali.
I onda u ono doba kako se u Bibliji uobičajeno kaže, ugledavši tako mnoštvo (ljudi) Isus uziđe na goru. I s tog povišenog mjesta, kako je tada a i poslije bilo uobičajeno započe govoriti. Poučavati ih. Pripremiti ih na blaženstvo.
I evo tko su blaženici:
Blago siromasima duhom:
Njihovo je kraljevstvo nebesko.
To je prvo blaženstvo.
Siromašni duhom. Bilo je objašnjenja u smislu siromaške duše ili siromaha u duhu. Kolike li je to nedoumice izazvalo u mojoj glavi. Ne vjerujem da se mislilo na one koji su bez duha ili su glupi ili hendikepirani. To ne. Bilo bi prejednostavno. I vrlo nepravedno. Ne, ne vjerujem da se na tako nešto mislilo.
A tko su onda siromašni duhom?
Moje je objašnjenje: siromašan duhom je onaj kojeg je duh otvoren. Ponizan u svom nesavršenstvu. Duh spreman primiti i razumjeti sve ono što postoji. Što znamo i ono što ne znamo. Sve ono što slutimo i sve ono što nam Bog želi poručiti i naučiti nas.
Post je objavljen 17.06.2007. u 15:07 sati.