Iz evanđelja po Luki:
Neki farizej zamoli Isusa da objeduje kod njega. On uđe u farizejevu kuću i sjede za stol. Najedanput se pojavi neka grešnica. Ona, kada saznade da je Isus za stolom u farizejevoj kući, donese sa sobom alabastrenu posudu pomasti, stade iza njega do njegovih nogu te plačući poče suzama prati noge, otirati ih svojom kosom, ljubiti i mazati pomašću. Kad to vidje farizej koji ga bijaše pozvao, pomisli:
" Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena što ga se dotiče: da je grešnica. " Isus mu reče: " Šimune, imam ti nešto reći. " " Reci učitelju! " , odvrati on. " Neki vjerovnik imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. Kako nisu mgli vratiti, on oprosti obojici. Koji će mu, dakle, od njih više pokazivati ljubavi? " Šimun odgovori: " Držim, onaj kome je više oprostio. " " Pravo si sudio. " - reče mu Isus.
Tada se okrene prema ženi pa reče Šimunu: " Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću: ti mi nisi vodom polio noge, a ona mi suzama opra noge i otra kosom svojom. Ti mi ne dade poljupca, a ona, otkako uđoh, ne prestaje mi ljubiti noge. Ti mi ne namaza glavu uljem, a ona mi noge namaza pomašću. Zato, kažem ti, oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi. A komu se manje oprašta, taj manje pokazuje ljubavi. " Zatim reče ženi: " Oprošteni su ti grijesi. " A uzvanici počnu međusobno govoriti: " Tko je ovaj koji čak i grijehe oprašta? " A on reče ženi: " Tvoja te vjera spasila. Hajde u miru! "
To je bilo današnje evanđelje. Vjerojatno se mnogi od nas danas nalaze i u ulozi žene i u ulozi farizeja, možda češće u ulozi farizeja. Koliko puta sudimo drugima po njihovim grijesima i odlučujemo koliko im možemo oprostiti, a koliko ne? A u Bibliji leže svi odgovori današnjice. Kada bi prijatelju, ili neprijatelju, oprostili njegove grijehe učinjene nama, onaj prvi bi nas jamačno volio više, a onaj drugi bi nas možda počeo poštovati, puno više nego da smo mu vratili istom mjerom. I sada bi neki od vas vjerojatno rekli: " Ali ako mu oprostim jednom, onda će vjerojatno pomisliti da to može učiniti opet, i opet će me povrijediti. " A koliko puta mi napravimo isti grijeh Isusu, i on nam ga oprosti? Kada bi Isus sudio kako sudimo mi ljudi, davno bi mi izgubili pravo na Božje kraljevstvo. I za Isusa se nikad ne pitamo što bi bilo kada bi on jednom stao na kraj svojoj milosti i rekao: " Sada ću vam suditi onako kako vi sudite. " Ne zaboravite, ne opraštamo uzalud, ne opraštamo zato da bi nas ponovno povrijedili jer misle da to mogu. Ako to i naprave, pa oprostite im opet. Jednom će se sigurno isplatiti. Vjerojatno vam neće doći plačući i neće vam ljubiti noge, ali će vam sigurno na neki drugi način pokazati da se iskreno kaju. A zar to nije prava pobjeda, zar to nije puno ljepše nego vratiti nekome istu povredu, i misliti da je osveta slađa od oprosta?
Također mnogi od nas u svojoj svakodnevnoj ulozi farizeja mislimo da možemo prosuditi kome se treba oprostiti a kome ne, bilo da je taj sagriješio nešto nama ili nekom drugom. Čini nam se jednostavno nevjerojatno kako bi netko tko je činio tolika zlodjela na kraju mogao sjediti u Kraljevstvu nebeskom pokraj pape, ili nekog sveca, ili možda vas. To je zato što smo ljudi, i što nam je bezgraničnost Božje milosti jednostavno nepojmljiva, a Bog nas sve voli istom mjerom, nikoga više ni manje, a mi vjernici se često volimo povoditi i misliti kako nam je drago i kako smo sreće što smo vjernici i što ne bludničimo, ubijamo i varamo kao neki, i zato čak sebi uzimamo neke povlastice, pa budemo jednaki onome čovjeku što je bio u crkvi zajedno s onim grešnikom i govorio: " Hvala ti Bože što nisam kao ovaj. " Evo, ja ću prva priznati da to često radim.
Poslije ovog dramatičnog izlaganja :P, ostaviti ću prikladne stihove jednog starog evergreena, ne znam ko je piva ( U2 ju je obradio s nekom ženskom ):
People get ready there's a train a coming
You don't need no baggage you just get on board
All you need is faith to hear diesels humming
You don't need no ticket you just thank the Lord
People get ready for the train to Jordan
Picking up passengers from coast to coast
Faith is the key open the doors and board them
There's room for all of the loved and lost
Now there ain't no room for the hopeless sinner
Who's hard on mankind just to save his own
Have pity on those whose chances are thinner
Cause there's no hiding place from the Kingdom's throne
Oh people get ready there's a train a-coming
You don't need no baggage you just get on board
All you need is faith to hear diesels humming
You don't need no ticket you just thank the Lord.....
by: mikey
Post je objavljen 17.06.2007. u 14:27 sati.