opet Zvone.....Zvone, Zvone, crni Zvone.....
kako da prestanem misliti na njega.....
ja svoje misli nemogu maknuti od njega....
čim se probudim otvorim oči....i sjetim se njega.....
ali zašto?!?!
ja moram biti flegma, ali nemogu....kako da se skuliram?!?!?!
jesam ja luda ili je to normalno kod onih koji se lako vežu.....
Bože pa je nisam normalna, ni za jednim dečkom nisam bila ovako luda,
Isuse i Bože.....nemogu vjerovati da mi se to opeeeettttt događa....
ovaj vikend sam osatala u ZG, jer moja mama misli da imam dečka,
pa mi nije ništa prigovarala kad sam joj rekla da ostajem....
najviše se bojim da ću opeeet ispasti budala,
ah da to već jesam....
ali ako će mi cijeli život biti ovako sjeban emu onda živjeti?!?!?
da se svaki dan budim s mišlju tko će me danas osramotiti ili ismijati,
znam da će mi svaki dan biti gori od drugoga,
A KAD SAM SRETNA U LJUBAVI, SVE MI JE SUPER, ALI TO NIŠTA NE TRAJE DUGO.....
ZAŠTO SI NEMOGU PRONAĆI NEKOGA KO ĆE ME VOLJETI,
neznam čega me je više strah:
DA GA VIŠE NIKADA NEVIDIM ILI AKO DOĐE U ZG,
SUSRETA S NJIM....
pričala sam s njim o tome da sam se već puno puta htjela ubiti,
ali mislim da sam samo htjela prestrašiti sve oko sebe,
SAMO BIH HTJELA DA ME NETKO VOLI.....NE TRAŽIM PREVIŠE.....
LJUDI ŠTA BISTE VI NAPRAVILI NA MOM MJESTU.....?!?!?!?!
Post je objavljen 17.06.2007. u 12:18 sati.