Jedna tamna noć
i jedna zvijezda mala...
Suza je polako krenula
i potiho pala...
U krevet je pošla,
a uspomene su počele da žive...
Nije se htjela sjećati,
njegove oči su bile krive...
Nije htjela znati
da njegova riječ ju boli...
Ali njezino srce uporno ga moli...
Moli za sreću
i ljubav što je nekad bila...
moli za ono što je "zmija" ubila...
Žali zbog toga
što je pustio da ona pati...
Želi samo
svoju sreću da vrati...
Post je objavljen 17.06.2007. u 11:48 sati.