Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/whatever

Marketing

Priroda & društvo

Rekao mi je prijatelj da ovdje skoro uvijek pišem o onome šta me nervira. Pa ispada da kvocamblabla
Pa evo onda da napišem i jedan post o onome što me veseli. Dakle, slijedi epizoda - gradski šljam u prirodi - treći nastavak.

Bio sam jučer u parku prirode Lonjsko polje. Di ???? Parku prirode Lonjsko polje, rekoh. To vam je u Moslavini, blizu Siska, Popovače (tu se izađe s autoputa prema Slavoniji). Uglavnom, otišli smo do jednog agroturizma u nastajanju, gdje nas je ljubazni domaćin počastio rakijicom (u 9 ujutro) i kavom. Nakon toga, potrpao je nas nekolicinu u traktore (u prikolice istih) i krenuli smo iz obližnjeg sela na put u samo polje.

Vožnja traktorom kroz polje je već sama po sebi doživljaj - svuda oko nevinog gradskog promatrača puca pogled na nedirnutu prirodu, livade i šume. Osim flore, uskoro se pojavljuje i fauna, prvo u obliku minijaturnih žaba koje skakuću okolo. Međutim, ono što je najljepše u tom parku prirode je to da je to područje u kojem se domaće životinje uzgajaju u slobodi. Na području tog parka prirode koji je ogroman (na oko 50 km se proteže) ima krava, konja, svinja koji se kreću slobodno i uživaju.
Prvo smo naišli na krdo svinja koje su, privučene zvukom traktora za kojeg po Pavlovljevom refleksu znaju da nosi hranu, se sjatile oko naših prometala i čekale da im gazda baci hranu. Gazda nam je rekao da ih na taj način više drži na okupu nego što bi ih trebao hraniti jer i same nađu hranu u prirodi. Opet, doživljaj je vidjeti čitavo krdo svinja kako slobodno trčkara po livadi...

Poslije smo se na jednoj livadi uz rijeku Lonju i mi nahranili i napojili i krenuli dalje traktorom do jedne manje šumice u blizini. Tamo se u hladu okupila čitava skupina životinja. Totalno je čudno, ali i super, vidjeti krave, malu telad, svinje i svinjice, konje i ždrebad, sve na jednom mjestu, leže u hladu, šetkaju, pasu, druže se... Kao iz onih knjiga Jehovinih svjedoka u kojima će u budućnosti ljudi i tigrovi živjeti zajedno u harmoniji. I baš sam pomislio - kako su sretne ove životinje, žive u prirodi s drugim životinjama, ljudi se ne boje, dapače, baš su izgledali sretni zbog posjete. Malo tele se igra sa svinjčetom, a oboje ih promatra ždrebac spreman da intervenira i zaštiti slabijeg.
Mi smo tu sa svojim ruksacima u kojima su boce vode i sa svojim digitalnim aparatima stvarno bili strano tijelo.

Oprostite, ne mogu si pomoć, moram malo prigovorit na kraju teksta. Prvo, trebali bi upoznat svoju domovinu da bi je više voljeli, stoga, obiđite ove krajeve koji su pljucomet od Zagreba, a pokazuju kakva je priroda nekad bila. Drugo, osim ljetnog, masovnog, pržim-se-na-suncu turizma, podržimo i prakticirajmo i ovakav turizam kojim ćemo očuvati i cijeniti prirodna bogatstva koja imamo - ne samo prirodu, nego i zaštiti životinjski svijet koji može živjeti sretno van kaveza i ograda u kojima ćemo im se diviti za 20 kuna.



Post je objavljen 17.06.2007. u 08:58 sati.