Pirotehnika je jedan od najvažnijih segmenata djelovanja u navijačkoj subkulturi. Prvenstveno se koristi među navijačima koji spadaju u ultras grupe, mada nije rijetkost da je koriste i drugi navijači. Pirotehnika se prvi put na stadionima pojavljuje u prvim desetljećima XX. stoljeća u zemljama Južne Amerike, brodske signalne baklje palili su navijači Argentine koji su putovali preko La Plate s jedne strane obale iz Buenos Airesa na drugu stranu u Montevideo. Preko 30.000 navijača iz Argentine je krenulo brodovima na suprotnu obalu La Plate, ali su mnogi zbog magle promašili put i propustili utakmicu. Stadion je bio pun već ujutro u 8 sati sa 90.000 gledatelja. Do početka susreta su argentinski navijači upali u teren i tek su vojnici sa bajonetama uspostavili red. Domaćini su poveli već u 12.minuti preko Dorada. Međutim do poluvremena Argentina radi preokret preko Pekula i Stabilea. Urugvaj je u nastavak krenuo svim svoji snagama i potpuno je zagospodario terenom. Chea je izjednačio u 57.minuti, Irate je doveo domaćine u vodstvo u 68.minuti a točku na i je stavio Chea u zadnjoj minuti.
Urugvaj je zasluženo pobijedio sa 4-2, a najistaknutiji pojedinci kod njih su bili sjajni srednjaci Andrade, Fernandez i Gestido, napadači Keron i Chea te komandant obrane Nasazi. Poslije utakmice je uslijedilo veliko slavlje, a poseban su show priredili Argentinci koji su rušili sve pred sobom. U Buenos Ariesu su demolirane prostorije konzulata Urugvaja, što je dovelo i do prekida diplomatskih odnosa između te dvije zemlje!
U 40-tim i 50-tim godinama u brazilskim gradovima uz more Santos i Rio de Janeiro navijači su ne organizirano unosili brodsku signalizaciju na stadione i pritom stvarali paklenu atmosferu. Uz rakete i petarde koje su bile sastavni dio karnevalskog ugođaja, navijači su koristili i brodske baklje. Te prve baklje su bile nezgrapne i opasne, i navijači su ih koristili tako što su nosili zaštitne azbestne rukavice s kojima su se štitili od ozbiljnih opeklina i ozljeda.
U Europi su pirotehniku na stadionu prvi počeli koristiti navijači iz mediteranskih gradova i jakih pomorskih luka (Genova, Split, Tesaloniki, Pirei, Porto, Napoli). Prve organizirane bakljade su stvarane u Italiji početkom 70-tih godina prošlog stoljeća na stadionima u Genovi, Torinu, Milanu, Firenci kasnije i u Rimu, Veroni i drugim gradovima.
Kada bi pirotehniku kao savršeni vizualno-praktičan segment u navijačkoj subkulturi željeli podijeliti po materijalima, najbolje je nazvati ih profesionalni , polu-profesionalni i amaterski navijački pirotehnički arsenal.
- Profesionalni navijački pirotehnički materijal;
Tu ponajprije ulazi pirotehnički materijal namijenjen primarno vojno-policijskoj uporabi i profesionalna brodska signalizacija koja nosi etiketu SOLAS ("Safety of Life at Sea"), a služi prvenstveno za spašavanje ljudskih života na moru. Takvi artikli moraju imati dozvolu za stavljanje u promet MUP-a RH, te suglasnost Hrvatskog registra za brodove da su proizvodi proizvedeni po SOLAS-u (međunarodni standard za spašavanje ljudskih života na moru). S njime se garantira vrhunska kvaliteta pirotehničkog materijala.
Profesionalna ručna baklja (Solas) –
To su baklje u ovitku metalnog materijala. Aktiviraju se povlačenjem uzice koja se nalazi ispod čepa na vrhu baklje. Gore jačinom od 15.000 – 20.000 candela i dužinom trajanja plamena oko jednu minutu. Neke od njih imaju i dršku koja se pomiče prema dolje za rukohvat. Prilikom aktiviranja plamen je dosta visok i širok i manja je mogućnost da će se oštetiti odjeća jer ne frca kao komercijalne baklje u ovitku od plastičnog materijala. Ima ih u crvenoj, zelenoj, bijeloj boji, minusi ovakvih baklji su većinom sljedeći. Vrlo je lako moguće da se krivo potegne uzica i ošteti kresivo, time trenutno onesposobi za uporabu na samoj tribini. Još se mora naglasiti da su takve baklje nakon više godišnje ne-uporabe beskorisne i velika je vjerojatnost da se ne aktiviraju. Pošto su čvrstog ovitka, teže se kamufliraju i njihova veličina zna biti i preko 20 cm dužine. Najpoznatije marke koje proizvode baklje SOLAS su PainsWessex, Orion, Comet, Lalizas. i dr. Cijena im varira od 5 do 20 eura.
Profesionalna signalna padobran-raketa (Solas) –
Signalne rakete su istoga oblika kao i baklje, njihova je duljina između 20 i 30 cm. Sastav signalne Solas rakete od vrha prema dnu je sljedeći; zaštitna opna, padobran-vezica koja je pričvršćena žičanom oprugom za uložak-baklju i mehanički sustav za aktivaciju s inicijalnom iglom. Aktiviraju se pomoću aluminijske vezice na dnu rakete.One lete od 200 do 350 metara u zrak. Crvene signalke gore 40 sekundi i svijetle jačinom od 30.000 do 40.000 candela, a bijele gore kraće 30 sekundi i svijetle fantastičnih 100.000 candela. Njihova vidljivost po vedroj noći može biti i do 15-tak kilometara, a težina im je 30-40 dkg. Lijepe su za gledati s padobranom koji im daje punoću u zraku. Neki iskusniji navijači ih vole rastavljati tako da režu srednji dio brodske rakete, zatim izvade uložak i zapale ga kao baklju. Pozitivno kod uložak-baklje je to što jače svijetle kada gore nego same ručne Solas baklje, njihova jačina je 30.000 candela za razliku od 17.000 candela kod baklji. Najpoznatije su marke njemačke Comet, švedske Hansson i Orionke.
Moram naglasiti veoma važnu stvar, a to je opasnost koja prijeti aktiviranjem signalne rakete. Nama navijačima na sramotu neki pojedinci iz navijačke subkulture svjesno aktiviraju rakete u samoobrani ili napadu, a time izravno znaju gađati suprotnu tribinu ili još gore na ulici ciljaju u pravcu suparničke grupe navijača pored koje mogu prolaziti slučajni prolaznici ili navijači-simpatizeri. Zato osobno apeliram da se ne koriste signalne rakete u napadu na samog čovjeka jer je od toga poginulo ili je teško ozlijeđeno relativno puno navijača. Zadnji primjer kod nas u Hrvatskoj je bio u Splitu kad je jedan navijač-kreten aktivirao raketu misleći da je valjda bengalka, a s ispaljenom raketom (uloškom) pogodio je najbližeg navijača do sebe na tribini i s time ga teže ozlijedio, osoba je morala imati višetjednu intenzivnu bolničku njegu. Zato budite oprezni s brodskim signalnim raketama u navijačkoj uporabi.
Profesionalna dimna kutija (Solas) –
Dimne kutije Solas su u metalnom ovitku (popularni važevi). Visina im je od 15 do 20 cm, a širina od 8 do 10 cm. Aktiviraju se potezanjem gumene ili aluminijske uzice ispod zaštitnog čepa. Gore od 3 do 4 minute intenzivnom standardnom narančastom bojom , mada ih ima i žutih ili crvenih. Cijena im se kreće između 30 i 45 eura. Veoma se teško u zadnje vrijeme unose na naše tribine, za njih je potrebna dobra snalažljivost ili spontana "organizirana" improvizacija. Najpoznatije marke koje proizvode dimne kutije SOLAS na europskim tribinama su PainsWessex, Orion, Comet, i meni osobno najdraže skandinavske marke Ikaros-Hansson.
Vojni dimni uložak –
Dobre stare dimne iz bivše yu vojske, to mi je bila prva pirotehnika s kojom sam se susreo osobno. Onako omalene nalik na paštetu su privlačile više nego tada popularni Gringo-prašak od Kolinske. Bile su obložene metalnim ovitkom, na vrhu su imale zaštitni crni gumeni čep. Kroz omalenu rupicu aktivirala se smjesa sa zapaljenim jointom ili cigaretom. Znale su dimiti i do 2 minute. Bilo ih je u desetke boja, na našim stadionima najviše ih je bilo u razdoblju od 87. do 91. i od 93. do 97. godine. U zadnje vrijeme moram priznat da ih ima sve manje, a ove noviji dimni ulošci iz Njemačke i Italije su po meni preveliki. U bivšoj vojci pirotehničke smjese kao što je dimni uložak koristili su za signalno, obilježavajuće, inicijalno i omamljivajuće djelovanje.
Vojni suzavac-
Vojni suzavac iz bivše JNA je sivo-maslinaste boje s osiguračem s bočne strane za aktivizaciju. Dok ima i suvremenijih koji se koriste u policiji s srebrno-metalnog ovitka, duguljastog oblika poput penkale, oni se aktiviraju pritiskom na gumb ili povlačenjem zaštitne opne.
Kod vojnog suzavca aktivne komponente su kemikalije koje iritiraju oči i dišni sustav. Dvije su osnovne vrste aktivnih komponenti: suzavac (CN i CS) i pepper (OC). Aktivne komponente se mogu koristiti pojedinačno ili u kombinaciji.
Suzavci su zajedničko ime za tvari koje, u niskim koncentracijama, uzrokuju bol u očima, suzenje i nemogućnost držanja otvorenih očiju. Suzavci se koriste uglavnom u vojnim vježbama i policijskim akcijama, ali su također korišteni i kao sredstva za vojno ratovanje. Iritirajući plinovi su bili korišteni i u pradavna vremena (antičkim ratovima), ali se tek nakon Drugog svjetskog rata sustavno istražuju. Tri najvažnije vrste suzavaca su: kloroacetofenon (CN), orto-klorobenziliden-malononitril (CS) i dibenz (b,f)-1, 4-oksazepine (CR). Izrazito su učinkoviti, a rizičnost po zdravlje je relativno niska.
Kako CN tako i CS izazivaju "pečenje" i suzenje očiju i osjećaj žarenja i peckanja vlažnih područja kože. CS također izaziva kašalj i stezanje u prsima.
Suprotno od onoga na što bi engleski naziv (tear gas) mogao upućivati, suzavac nije plin već bijeli fraktalno-kristalni prah. Kako bi se suzavac brzo žirio po okolini, on se aktiviran raspršuje se u obliku aerosolnog oblaka dima fino usitnjenih čestica.
CN kristali se rastvaraju brže od CS kristala, i stoga se prije uklanjaju iz odjeće i s kože nego je to slučaj s CS-om.
Topovski udar-
To je sredstvo za imitaciju pucnja, na našim tribinama najpopularnija je zvučna granata M94 (popularni topovski udar), koji svoje porijeklo vuče još iz bivše vojske. Veličine je 15-tak centimetra i vrlo je razornog i duboko-zaglušnog zvuka. M94 je sivo-maslinaste boje s osiguračem s bočne strane za aktivizaciju.
- Polu-profesionalni navijački pirotehnički materijal:
Ovdje ulazi pirotehnički materijal koji je svojom ograničenom kvalitetom namijenjen komercijalnoj uporabi:
Komercijalne ručne baklje –
To su baklje u ovitku plastičnog ili kartonskog (papirnog) materijala. Aktiviraju se trljanjem donjeg čepa o stijenj na vrhu baklje. Gore jačinom od 10.000 – 15.000 candela i dužinom trajanja plamena oko 40 sekundi. Prilikom aktiviranja plamen je manji i uži za razliku od signalnih "Solas" baklji, i vrlo je velika mogućnost da će te oštetiti svoju i tuđu odjeću u blizini gdje se aktivira. Naime prilikom sagorijevanja plastični ovitak frca na sve strane i time postoji opasnost da se opečete ili da oštetite odjeću. Ima ih u raznim bojama, osim minusa ove baklje u praktičnom smislu imaju i svoje navijačke pluseve. Mogu se kratiti jer jedan dio baklje je isprazan, pa se može kratiti-rezati i lakše kamuflirati uz to je malo lakša nego "Solas" baklje. Na našim stadionima popularne su Comet komercijalke iz Njemačke i talijanke Torcia Illuminate – Fans shop. Kod nas u Zagrebu možete takve baklje po cijeni od 55 kuna nabaviti u ulici Kralja Zvonimira 70. Trgovina se nalazi 10-tak metara od križanja s Heinzelovom.
Uz njih valja spomenuti i "oldschool" kartonske baklje, one su cilindrične i rade se od magnezijuma. Aktiviraju se paljenjem fitilja na vrhu baklje i gore u zelenkasto-bijeloj boji. Njihovo ime je Bengal po istoimenoj regiji u Indiji, po njima su i druge baklje dobile svoj popularni navijački naziv «bengalke», ima ih raznih, neke gore 3, 7, i 10 minuta. Veoma rijetko se danas koriste na stadionima.
Komercijalne signalne rakete –
Većinom su manje nego Solas signalne rakete, veoma je upitna njihova kvaliteta jer znaju često zakazivati pogotovo one starije. Izgledom nalikuju penn-markerima i u zraku se gase već nakon 10-15 sekundi, njihova vidljivost je mala za razliku od brodskih signalnih raketa, nekih 20.000 candela i vide se u krugu od 3 do 5 kilometra.
Komercijalne dimne kutije i ulošci –
Ovakve dimne se od Solas dimni razlikuju po materijalu, trajanju i intenzitetu samog dima. Na našim stadionima dosta su prisutne plastične dimne s talijanskog tržišta, neke izgledaju kao komercijalne baklje i aktiviraju se trljanjem, također imate i druge koje su bolje za kamuflažu u malom okruglastom plastičnom obliku . Njihov intenzitet dimljenja je između 60 do 90 sekundi.
Komercijalne petarde –
Ovdje spadaju razne piratice, mege, kobre, magnumke, mali plastični topovski udari. Preporučljivo je koristiti kvalitetnije marke poput Orion ili Comet.
Komercijalne rakete –
U ovu skupinu ulaze razne vatromet rakete, one se vrlo rijetko koriste kod samih Ultras-navijača jer su više nazovimo tako za svečanije prigodne utakmice. Kad se obilježavaju godišnjice kluba ili same skupine. U zadnjih 10 godine učestalo se pojavljuju i tkz. Vulkani i ostala sitna pirotehnička galanterija.
Komercijalni priručni suzavac u spreju –
Neki navijači ga koriste u fightovima s policijom. Pošto ih i sama policija u zemljama Europske zajednice koristi u borbama s raznim demonstrantima, isto tako ih znaju primjenjivati i u sukobima s hooliganskim ekipama u zapadnoj Europi. Vrlo rijetko navijači ih koriste međusobno jer to ne spada u navijački "Code of Conduct", znači samo u obračunu s interventnom policijom. Kod nas je najpopularniji sprej Defenol, koriste ga većinom cure za samoobranu i košta do 50 kuna. Sadrži kemijsku tvar CS i veoma je brz, učinkovit i aktivira se kratkim pritiskom na gumb spreja. Sadržaj u bočici od 50 ml je dostatan za pet 1-sekundnih izbačaja dometa 4 metra. Osoba koja je prskana sa kemijskom tvari CS osjetit će nepodnošljivo "pečenje" očiju i kože, očni kapci će mu se skroz zatvoriti, teško će doći do zraka i jedino preostaje da čeka prestanak iritacije. Ovisno o trajanju prskanja djeluje i do 1 sat.
U Hrvatskoj se dozvoljava slobodna prodaja i korištenje svih takvih i sličnih sprejeva isključivo za samoobranu, e pa kad vas interventna napadne imate po hrvatskom zakonu pravo na samoobranu.
- Amaterski navijački pirotehnički materijal:
U takav materijal možemo svrstati sve nekvalitetne pirotehničke materijale i improvizirane uredke domaće proizvodnje.
- Jedan od najdražih kemijskih materijala navijačima koji improviziraju s pirotehnikom je celuloid, koji se može miješati sa sastavom samih baklji ili dimni, a može se koristiti i samostalno. Navijači celuloid stavljaju u unutrašnjost raznih limenki ili aluminijskih kutija s time da se alu-folija stavlja prije nego što se celuloid prospe u limenku, radi boljeg i kvalitetnijeg sagorijevanja elementa. Postoje još razne varijacije slične jačim petardama koje se kombiniraju s manjom količinom praškastog bakelita. Bakelit je čvrsta plastična masa koja se dobiva kondenzacijom formaldehida i fenola. Osobno ne preporučam takve stvari jer je vrlo velika mogućnost da osoba koja nije stručna s takvim stvarima ozljedi sebe i druge osobe na samoj navijačkoj tribini.
Post je objavljen 16.06.2007. u 22:54 sati.