Uptown me već dugo davi da napišem novi post, jer ne želi više gledati ovaj datum iz prethodnog posta. Pa evo, Uptown Girl, nadam se da ti je srce sad na mjestu, hehe. poosa
Ne mogu a da se ne osvrnem na Shaggyjev komentar, jer ne shvaćam što je ustvari htio reći. Ispalo je možda malo dvosmisleno, pa želim samo da objasnim neke stvari.
Krenimo ispočetka.
Ja ne živim u svijetu bajke, nisam nikada niti pokušavala. Moji doma su mi oduvijek pokušavali, i silno su se trudili da mi uvijek daju sve što mi treba, ali nekkoji put nisu mogli uspjeti. I pritom ne mislim na dizajnerske krpice niti na neku visoku tehnologiju, jer za to se moram sama oznojiti ako baš želim. Tako da od samog početka tvrdim da mi nije do toga stalo, i ako neki misle da se samo preseravam, ili da glumim lažnu skromnost, nisu u pravu, jer sam naučila živjeti bez toga, i znam da to nije tako strašno. Ja nisam kao većina djevojaka kojima je uzora Paris Hilton, meni je bliže uzoru moja razrednica, hehe. Ne, ozbiljno, žena je full pametna i snalažljiva, i mislim da nije loše biti ona. Mobitel sam si sama kupila, i tu i tamo kupim bon, a da doma za to ne znaju, jer bi mi zabranili da trošim na to i htjeli bi mi ga oni kupiti, i to je istina. Živim skromno i, vjerovali vi to ili ne, nije ni to tako loše.
A što se tiče bloga, njega nisam osnovala zato što mi je dosadno ili nemam pametnijeg posla, nego zato da si olakšam dušu. Nemam živaca za dnevnik, a kako mi treba oduška, ovo mi se činio kao dobar način. A kako je pisanje jedina stvar za koju sam prilično sigurna da mi dobro ide, zašto to ne podijeliti s drugima? Mislim da je to osvježenje za moju generaciju, s tim da moji vršnjeci na blogovima pišu o tome kako su proveli subotu, ili zašto im roditelji ne daju veći džeparac. A česta je pojava da su na blogovima potpuno druga osoba nego inače, a to je bez veze, osim ako ne žele jednog dana postati scenaristi, ili nešto slično. Ovo mi je također najbolji, možda i jedini način, da kažem što mislim, bez obzira na to hoće li to tko pročitati ili ne. Lijepo je vidjeti par komentara pod postom, ali to mi nije ni u jednom trenutku primarni cilj...
Oprosti Shaggy, ako sam te bilo kojom rječi uvrijedila ako sam krivo protumačila tvoj komentar, ali nisam htjela da bilo tko ima doživljaj kad dođe na moj blog da je došao na stranicu sljedbenice Vlatke Pokos.
I što mi sad preostaje? Slušajući Beach Boyse - "Good Vibrations" uživati u životu dok još mogu i potajno se nadadati boljim danima. Neznam baš, ali nekako nisam uvjerena da će oni tako skoro doći...
Sljedeća pjesma: Belinda Carlisle - "Heaven Is A Place On Earth"
Je li uistinu? Vidjet ćemo...
Pusa svima koji me vole.. Ljudi, VOLIM VAS! Živite punim plućima, i, još jednom apeliram na sve Vas, živite u trenutku, one najvažnije i najljepše stvari se ne planiraju, one se dogode samo ako se brzo odlučite i prepustite trenutku. Ja Vam svima kažem, pravi trenutak se ne očekuje, on se dogodi, zato dobro otvorite oči, izbjegavajte prijetnje i ugrabite prilike, to se isplati, i uvijek ispadne dobro!
Ljudi moji! Volim Vas!
Post je objavljen 16.06.2007. u 00:20 sati.