Između jučer i sutra
Trebalo bi biti danas,
Ali ja želim da bude
Vječnost, uz Tebe.
* * *
Rasteglo se vrijeme, nemjerljivo,
Otkada boravim u tvojim rukama.
Svaki dodir željno upijam i pamtim
I uzvraćam ti dodirom za pamćenje.
Gdje su granice između
Nekog prohujalog jučer i
Onog neizvjesnog sutra?
Ne želim provjeravati,
Želim znati i vjerovati,
I želim zadržati taj trenutak
U sebi, u tebi, oko nas.
Želim da taj dah života
Ovdje, na dohvat ruke,
Oboje pretočimo u vječnost.
Jer sve je drugo potpuno nevažno
Kad koračamo zajedničkim putem,
Kad se rascvale usne ovog trenutka,
U krošnjama života, u plod zameću.