Kaže se da : Muškarac ne otkriva svoju tugu svijetu
ali meni je došlo da prospem tugu iz svojih crijeva
preda se
nekim brzim potezom ruke
- oštrim nožem.
pokvaren smisao
zašao je u mene
i ne vidim, ne ćujem - ništa
sve je propalo
do
moje dubine
do moje srži
ništavilo
je dobilo domaćina ...
ili kako to lijepo kaže -
Ivo Kozarčanin : Sam čovjek
"Kako je duga i strašna ova noć, zar ti to ne osjećaš?
Kako teško ulazi u nas i gnijezdi se u nama, a mi se uzalud otimao i tužno mlatimo rukama oko ebe.
Ja sam naučen da budem sam, moje su riječi naučene da ih nitko ne sluša, da lutaju preko stolova kao zaboravljena obećanja, zaplećući se u mreži svojih vlastitih unutrašnjih protuslovlja i nelogičnosti.
… a ja ti ne mogu ništa dati zauzvrat jer ni sam ništa nemam."
POTRAŽI ME
Ova dvorišta puna neba i ptica
uđu ko muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvijek ostaju.
Tu nas čekaju davno poznata lica
jedan je kuštravi dječak uvijek u proljeće tu,
ti znaš zašto dolazi.
Tko je nekada nosio prvo sunce po dvorištima,
nikad sasvim ne ostavlja ovaj život u predgrađima.
Potraži me u predgrađu
na ulici, na raskršću,
gdje ti je jorgovan rasuo perle
gdje nam je proljeće dotaklo usne i pobjeglo.
Potraži me u predgrađu,
kraj vlakova što prolaze,
bit ćemo sami u svitanje dana,
bit ćemo sami u pjesmama ptica, ko nekada.
Drijemaju jedra od rublja i cvijeća,
čekaju vjetar da nekuda plove,
čuješ li naše nas predgrađe zove,
traže te kuće i ulice stare.
Potraži me u predgrađu,
poljubi me u sjećanju,
bar onih sati kad ostaneš sama
ako me sada još imalo voliš, potraži me.
Ti nemaš prsten s našeg vjenčanja,
al pamtiš streju na kraju grada,
bez mnogo cvijeća, bez vela i zlata,
bila si lijepa i sretna ko nikad.
Potraži me u predgrađu,
poljubi me u sjećanju,
bar onih sati kad ostaneš sama
ako me sada još imalo voliš, potraži me,
potraži me, u predgrađu,
poljubi me u sjećanju, potraži me...
Post je objavljen 16.06.2007. u 19:14 sati.