posljednjih dana se osjećam ko da imam veliku maturu iz vjernosti. vjerovanja da budem točnija.
na svijetu postoje oni koji su belivers i koji su non belivers. ja sam beliver, barem tako volim misliti za sebe.
no stvar je u tome da je puno lakše tvrditi da si nešto, treba svoje riječi i dokazati i življenjem. čini mi se da mi je upravo u igri onaj stih koji kaže- there can be miracles if you belive... a ak ne vjeruješ, čudo se nikad neće desit. pa se danima klackam između vjerovanja i ne i mislim da je i pravo reko onaj koji tvrdi da će se lijepe stvari desiti samo ako si u stanju riskirati da pred sobom i drugima ispadneš totalni naivac i zanesenjak izgubljen u vremenu i iluzijama, budala.
pa vjerujem iako znam da ću zbog toga kroz nekoliko dana možda ostati slomljenog srca i duše. jer na kocki je sve.
idem svijetom i smijem se, ljudi se smiju meni a ja se u zoru budim i ne mogu spavati od sreće.
lijepo je voljeti nekog.
Post je objavljen 16.06.2007. u 17:06 sati.