Marketing
so close, no matter how far...
evo me :)...nešto napišem, al mi se onda na kraju ne svidi hehe...baš je lijep dan, ovo lijepo i toplo vrijeme me baš nekak veseli, sve je nekak svježe, laganije, mekše a i imam višak enerđije:) baš sam neki dan srela frendicu u gradu, bila je sa mužem :) ona se medju prvima udala. i tak si mislim, kak je to lijepo...imati nekoga ko je uz tebe, s kim provodiš vrijeme, nekoga kome je stalo do tebe i na koga se možeš osloniti.
a koliko se često ustvari plašimo blizine...bojimo se prepustiti nekome, bojimo se pustiti nekoga bliže sebi.zašto ne dopuštamo drugima da nas vole, ili sami sebi da volimo...mi smo svi pomalo mazohisti izgleda...očito je bolje kad nisi previše sretan, onda se bar nadaš da ćeš bit više sretan a kad si sretan onda se bojiš da ne bi bilo gore...onda možda podsvjesno na neki način odgadjamo pretjeranu bliskost. želim voljeti i želim da taj neko voli mene, želim osjetiti tu blizinu, bliskost, da je uz mene, da se mogu osloniti na njega i da uživamo u svakom trenutku i vremenu provedenom zajedno.
i ona fraza ''daleko od očiju, daleko od srca'' ne mora bit točna, naravno da nam može biti drag i onaj koji nije blizu nas, ali ipak, koliko god ti razmišljao o toj osobi, maštao, pitao se što sad radi, gdje je sad i s kim je sad, ona nije kraj tebe. a upravo je ta blizina nešto što mislim da je bitno, tj. lijepo je kad s nekim prolaziš stvari i otkrivaš stvari o njemu. iako je teško otvoriti se pred drugim, znajući da će on vidjeti i ono što možda ne bi htjeli da vidi, mislim da je to jedini način da se nekome stvarno približiš. maštamo o nekome, o nekome koga nema, a trenutno sjedimo na kavi s nekim ko je tu i uopće ne primječujemo da smo u tom trenutku ustvari zajedno.
Post je objavljen 16.06.2007. u 15:32 sati.