zasjajila,
na moj obraz pala,
kap strasti i žudnje tvoje,
moja koža upila…
nježni dodir usana,
niz tijelo klizio,
poput užarene žari,
led polako topio…
kipuće tijelo,
dodir uzburkavao,
u dubine zaronio,
kao gusar dragulj tražio..
užarenim morem mojim,
lagano plovio,
poput udarca vala o stijenu,
pjenu dizao…
...moja duša...
ta kapljica
strasti i žudnje moje,
od svih obraza,
pala,
pala je baš na tvoje...
a usne moje,
tople i vrile,
milovale su tvoje tilo,
i da je ledom bilo okovano,
brzo bi ga otopilo...
pa sada plovi,
tim prostranstvima tvojim,
zaranja u dubine srasti,
da ti pruži zadovoljstvo,
nježnim milovanjem svojim...
...poljkijeva duša...
Post je objavljen 16.06.2007. u 14:29 sati.