Marketing
sedma sila mrvi
- revitalizirani post od 16.6.2007.
Pod kraj radnog vremena, kada su već mislili da je sve gotovo, u redakciju je stigla vijest – ukazanje! U Blatincu, tu nadomak Zagreba, već tri noći pojavljuje se Gospa na zidu neke kuće.
Brzo Novinara, brzo Fotografa!
– Neću njega! – vrisne Novinar.
– Zašto nećeš njega? – naroguši se Glavni urednik. – Nema drugoga!
– On uvijek nešto zasere!
– Što "nešto"?
– Sve.
Voze se njih dvojica u Blatinac, nikada ranije čuli da postoji. Eto ga tu, nadomak Zagreba, ni pola sata od Jelačić placa. Nađu. Nađu i ulicu. Ne mož' omanut. Pada mrak, a u ulici natiskano već oko dvije tisuće ljudi oko kuće. Oni u prvim redovima kleče, oni iza njih mole, ono uokolo se samo naguravaju, zure i čude se svemu. Poklonici spremni klanjati se do jutra. Na rubovima gomile već priručni štandovi na kartonskim kutijama na kojima se prodaju krunice, svete sličice, kuhano vino i pivo. A na zidu – Gospa. Ako zažmiriš na jedno oko, pa zamutiš pogled, pa se zagledaš u sjene i preljeve… Gospa pa Gospa, ista! Znamo barem kako izgleda Gospa!
Probije se Novinar kroz gomilu i upadne u kuću. Tko je prvi uočio Gospu? Kako se osjećao pri tome? Što ga je prožimalo? Kako se pojava Gospe odrazila na život u kući? Već tri noći ne spavaju, a? Po danu je nema, ali čim padne mrak – evo je! Da li će koja kćerka domaćina otići u časne sestre? Lijepo, lijepo… Bilježi on značajne izjave koje mu daju ukućani svjesni važnosti svojih riječi.
Fotograf poslika sve po kući, a onda izađe van da uslika i Gospu. Rokne blicem - ne valja. Ništa se ne vidi osim zida. Mora slikati bez bljeskalice. Uloviti prirodno svjetlo, ali hajde ti ulovi prirodno svjetlo u mraku! Treba staviti fotoaparat na stalak, pa duga ekspozicija. A bilo bi dobro uloviti i gomilu. Udalji se da obuhvati cijeli prizor, i mnoštvo glava i zid ponad njih. Ode na drugu stranu ceste, pa još desetak metara u dvorište uz cestu. Postavi stalak na rub potpunog mraka, virne kroz tražilo – kompozicija perfektna. Osjeća se dramatska napetost i uzvišenost. Jedino što trak svjetla od lampe ulične rasvjete uz rub dvorišta upada u objektiv i nepravilno se prelama. Smeta. No Fotograf je čovjek praktičan i ništa ga ne može zaustaviti da napravi najbolju fotku. Sagne se i pipajući po mraku potraži po tlu neki kamen. Nađe kamen i fijuuu! Cingrrr! – pogodi iz prve, lampa prasne. U buci derneka nitko nije ni primijetio što im se dogodilo iza leđa.
Nesta Gospe.
Gomila se osupne. Uzadah iznenađenja i razočaranja otme se svima. Nikome nije jasno što se dogodilo. Nasta komešanje, muvanje, a uskoro se okupljeni počnu osipati.
Nakon pola sata izađe Novinar iz kuće, sakupio dovoljno materijala, a pred kućom nigdje nikoga. Samo fotograf nasred prazne ceste i tri najtvrdokornije babe okreću krunicu i čekaju Gospin povratak. A od Gospe ni G.
– Što si opet napravio? – grakne Novinar. Odmah mu je bilo jasno tko je kriv.
– Ja? Ništa. Samo sam… – i ispriča što s dogodilo.
Novinar da mu glavu razbije:
– Je li tvoj posao da napraviš fotografije ili da mi uništiš temu?!
– Što se duriš?! I meni su propale fotke! Ali gledaj sa svjetlije strane: ne moraš sada u redakciju pisati tekst, nego možemo u "Limb"!
Novinar potegne mobitel i nazove Glavnog urednika. Ispriča mu sve kako je bilo i završi:
– … ali mogu napisati tekst o naivnosti i gluposti ljudi koji su povjerovali!
Glavni urednik pobjesni:
– Jesi lud?! Koliko je ondje bilo ljudi u tri noći? Deset tisuća! Da vrijeđamo i odbijamo od našeg lista naše drage čitatelje?! Da navučemo na sebe bijes "Glasa koncila"?! Da nam država naplati dugovanja za PDV? Da završimo kao "Feral"! Ili da me izdavač smijeni, a ti postaneš glavni urednik…?
Novinar zaklopi mobitel i reče Fotografu:
– Hajdemo u "Limb"!
Post je objavljen 09.06.2015. u 12:16 sati.