Ubijam se od posla zadnjih tjedana, a produženi vikend koji sam planirala odgođen je za slijedeći tjedan. U principu nije to nikakav bed jer mene moj posao veseli i zabavlja a i radim s odličnim ljudima, jedino što mi je mozak već pomalo spržen i što mi jako fali bloganje. Sve isplanirane teme stavljene su na čekanje, a kako sam zamislila da se priče nadovezuju muči me što se gubi kontinuitet, ona nit koja bi trebala postojati.
Možda me mrvicu muči i moja sljedeća tema jer mi za nju treba poprilična koncentracija da je savladam na pravi način, naprosto traži da joj se posvetim iz jednog dobrog mjesta koje ne mogu postići onako usput, sad dok recimo čekam da mi spremačica zakuca na vrata i pomogne pospremiti ovaj džumbus u kojem živim već neko vrijeme. A i ne znam što je to s izlascima, krenulo je prošle subote nakon posla, jedva su me nagovorili da izađem a onda me u pol 4 ujutro jedva odvukli doma. I to nikako da stane, danas planiram izlazak treći dan za redom, kao moram otresti sav taj nakupljeni „stres“. Ma ja i stres, smiješno.:) Jednostavno se tako poklopilo ovih dana.
Ipak, jedva čekam trenutak ponovnog povlačenja i posvećenosti pisanju ovog ovdje bloga.
Do skorog čitanja.
Post je objavljen 16.06.2007. u 11:30 sati.