Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pl3a5ur3

Marketing

Alice makes everyone go like "NZhZ!!"

zabavna je ova minorna bagra golih malih organizama, što puže te gmiže, slini te plače i dakako smrdi od raspadanja stanica uginulih prije no što su rođene, čekajući da se pojavi na gozbi debelim crvima kao što su profesori, kao već vjekovima mjerenim u desetljećima maturni primjerci dvonožnih, uznapredovalih primata, životinja, imaju poseban način da ne osjete emocije koje im nisu po volji. i to što će ih osjetiti - ta to je samo za mulariju. oni pljuckaju govna realizirana kao zvučne valove,koristeći prirodno širenje entropije da svoj raspad malim dijelom prenašaju na učenike kod kojih se širi u bespuća neznanih širina njihovih duša...
ali profesori se, ono što bi se zgodno reklo, bjesomučno izdrkavaju na niži sloj ljudstva, zaštićeni ko sibirske krave na minus 50 cjepivši se protiv traženja (dokazivo nepostojećeg) smisla života jer je i to oblik suvišnog korištenja sive materije, viška unutar najbesmislenijeg dijela jedva-čemu-služećih tjelesa. blago se njima koji su dostigli amebe svojim bivstvovanjem, što odgajaju široke mase jer privilegija je to onih primitivna uma i zla karaktera... od drugih stvaraju idiote koje je moguće sasvim pristojno razlikovati - po količini poslušnosti koju pokazuju. oni koji nisu poslušni, mozda se jednom iskažu kao prikriveni heroji čineći uslugu sirotim profesorima, time što će u jedinom blistavokrvavom momentu svojih mizernih života zablistati u pucnju vatrenog ili bljesku hladnog oružja, prorjeđujući preguste redove onih profesorima podređenih crviju, i skinut koju (tuđu) - otežalu od emocija, gorčine i jezovitih spoznaja - dušu sa slabih, šupljih srdaca profesora i oni će odahnuti, i njihov će uzdah olakšanja biti pun proklinjanja i psovanja onih koji su im učinili uslugu i kaljali svoje ruke umjesto pljesnivih, osušenih profesorskih......
moj bratac nepokretno je sjedio tek pišljivih 5 sati u klupama od mrtvog bilja i celuloze zatrovane kemikalijama, kad je osjetio ushićenje. prohtio je podijeliti blagoslov tog ushićenog gađenja svemu što ga fizički može primiti, kao tijelo propetog angjela brata one što je stupila zgađeno i sarkastićno zemljom poput Alise u zemlji pustinjâ praha maslačkove boje, u rupe što žude za tvrdim komadom mrtva mesa koje periodički izlučuje bijeli gnoj, takva velikodušnost ga zahvati.
ali sljedeće što mu je palo na pamet mnogo je empatičnije bilo: da im olakša kročenje životnim njihovim teškim putom punim traženjem za još ispunjenja kakvo bi im prije dao on i otjerivanjem zlih nevidljivih napasti zvanih misli, tako da ih olakša za dušu, za nešto zvano život što im ionako ne koristi...konačno, manja masa ima manju privlačnu, gravitacijsku silu.
budući da bi to otežalo življenje onima ostalima, jer ne bi imali kome predati teško ispunjenje (jer jednima fali to što ove tišti...), donio bi i njima radosnu vijest - djeco o radujmo se jer smanjit ću vas svih na veličinu mrava jer svi mi znamo da se mravi puno veselije trčkaraju a manji su. i bilo bi tako: moj brat bi izvadio predivno metalno dostignuće naše vrste i sve što je ostalo muškog srednjeg pače višespolnog i profesorskog spola uporabom mučne fizičke sile podijelio na mnogo veće mnoštvo komadića, i oni bi stekli veliko društvo, koje dila spore i gnoj, pa bi u vječnost se nastavili smanjivati jer o divni su i veliki crvi i bakterije.

Post je objavljen 16.06.2007. u 01:14 sati.