- Koza stara! - podviknuo je iz dvorišta starac Vlado, kad mu je iznad glave poletjela plastična kvačica.
- Sve joj pada. Sve! - odloži novine i usmjeri pogled prema balkonu.
- Jel je vidiš? - s balkona, oslonjena na željeznu ogradu upita starica glave prekrivene maramom.
- Stvarno si nespretna! - mjesto odgovora ukori je starac.
- O tome tko je nespretan još bi se dalo pričati! - kako neki odgovori zadrže svježinu. Istina je, starom je jučer ispala iz ruku unuka i to se stvarno ne da uspoređivati s bijesnom, plastičnom kvačicom. Sjeti se toga, pretrne i zašuti. Na sreću, mala se samo malo natukla.
- Čekaj malo! - i počne tražiti po dvorištu.
- Ima što u novinama? - stara je pitala da popuni šutnju koja je trajala dok je on tražio, a ona čekala. Rublje je mirisalo. Iz radija se čulo "Što je danas lijep i sunčan dan".
- Gluhonja! - u sebi zaključi stara. Opet nije čuo njeno pitanje. Ili se pravi da nije čuo. Opet ju je ukočio taj osjećaj da se s godinama sve više udaljuju, sve manje razgovaraju, a sve više jedno drugo komentiraju. Šutnjom.
- Tu je - stari je Vlado mahao zelenom kvačicom.
Kraj dvorišne ograde protutnjao je kamion Čistoće. Nakon nekoliko sekundi čulo se kako prazni kontejnere.
- Ode šalica, ode dokaz, hvala Bogu! - odahnuo je. Jutros mu je ispala iz ruku najdraža staričina posudica iz koje je pila kavu. Glupača, ostavila ju je na rubu sudopera. Nije kriv. I danas kad je, naravno, pitala za nju, on je šutio. Pravio se gluh. Često to čini. Nije loša taktika. Ona brzo odustaje i stvar je pod kontrolom. Ova se raspala u tisuću komadića. Bog je htio baš u vrijeme kad je ona bila na tražnici. Utrpao ju je u vreću sa smećem, ugurao. Na dno. Odnio u kontejner.
- Šljap! - čulo se iz pravca smetlišta.
- Idemo dalje! - za sebe promrsi Vlado i okrene na crnu kroniku.
Post je objavljen 15.06.2007. u 22:32 sati.