Pismo
Kad razmišljam o tebi
obuzima me nježnost
veća nego što mogu
podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući
te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine,
bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš,
uplašen da nešto
nedostaje:
najprije ti čitava i meni
okrenuta licem
na kome su usne, čelo,
obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne
kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje
me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk
djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hlj**a
toploga
dok zastajem na obali
jezera
koje već skriva sjena. Ali
ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim
da te čuvam
kad padne veče, daleko
od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva
jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.
Zvonimir Golob
Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost ...
Post je objavljen 15.06.2007. u 18:47 sati.