već sam postala dosadna i Bogu i vragu.....
ništa mi se ne javlja.....a ja pizdim......
kako da ga natjeram da mi odgovori...?!?!?!?!
što se sve više bliži kraj školske godine
i bliži vrijeme upisa sve sam više sigurna u to da neće doći
u 9. mjesecu.....da plačem ili da se smijem.....
dvije osobe su mi rekle dvije različite stvari
o tome kako se osjećam i kako stvari stoje.....
ali neznam 'ko je u pravu.....???!!!!????
jedni kažu da patim jer nisam provela više vremena s njim,
a drugi samo zato što se brzo zaljubim.....pa onda patim.....
iskreno neznam šta je istina....ni sama nisam sigurna.....
kad god izađem iz škole, nadam se da će se pojaviti iza mene
i iznenaditi me kao nijedan dom sada.....da će me zagrliti.....
reći da mu je žao što je otišao.....i da ćemo nastaviti gdje
smo stali.....PUSTA ŽELJA....SNOVI; SNOVI; SLATKI SNOVI......
e vidite ljudi ja živim su nekom savršenom svijetu....
ali sam rijetko na zemlji....tako da iskreno neznam šta se
događa sa svim tim ljudima....
nitko od mojih bližnjih ne brblja toliko kao ja,
jer kad se spšustim na zemlju kao da nemam osjećaja
za sve ostale ljude.......
moje prijateljice se žale da je u mom svijetu sve savršeno,
što, naravno, nije dobro.....
nadam se da ću se uskoro uklopiti između neba i zemlje....
da će se neke sitnice dogoditi, a neke loše jednostavno nestati.....
javim vam kad se spustim na zemlju,
to neće biti tako skoro.......
Post je objavljen 15.06.2007. u 19:57 sati.