Marketing
Miris sjecanja
Morala sam, ali morala do grada. Vani je jako toplo, pretoplo, a od moje kuce do grada smjer istok-zapad, dakle hlada ni kapi, sto no bi ja rekla.
No, sta se mora, mora se i krenuh polako, ma naravno pjeske, jer nas «gradski prijevoz» ide tek jednom u sat vremena ( i mi smo presretni), a onda ce me uhvatiti jos veca vrucina, budem li ga cekala….
Tako hodam i namatam svoje misli, kako da sto prije obavim ono sto moram, gledam gdje ima ma i mala sjena ukrasnog drveta, kapije da stanem i odmorim.
U sjeni nekog drvca ispred jedne kuce nadjoh malo hlada i zastadoh da predahnem, da otpijem guc iz janine bocice, kad me zapuhne miris lipe odnekud…
Lipa, njen opojni miris, omata se oko mene kao topli mirisni oblak….
…sva promrzla, smrznutih vezica na visokim cipelama, s injem u kosi, uzdrhtalih usana stojim pred velikim vratima i lupam zvekirom. Da li je tek samo tako receno, dodji kada god pozelis, znas da te cekam i da cu cekati…da li ce biti otopljena sva hladnoca srca onih koji nas ne vole, kada i ako udjem…Uz skripu laganu, vrata se otvaraju i pozvana sam da udjem. Uvedena sam u lijepu veliku, svijetlu, toplu prostoriju…vatra u otvorenom kaminu plese svoj ples veselja i topline svojim zlatnim sjajem…negdje netko svira na klaviru...on se smijesi, prihvaca moj smrznuti kaput i rukom odmice inje s kose…lagani dodir njegove ruke i nije mi vise hladno, tu sam, doma, na sigurnom…sjedam u duboku fotelju…gledam njegovu dugu plavu kosu, pramen sto mu nestasno poigrava na licu, uzimajuci salicu caja…
lipovog….
Post je objavljen 15.06.2007. u 17:26 sati.